Posts Tagged nezaposleni
Površnost u traženju posla
Posted by sasajurkovic in Ljudi i okruženje, Tržište rada i HR on 13. July 2011.
Ovdje ću biti vrlo kratak.
Drage kolegice i kolege u HR-u. Da li stavrno želite zaposliti kandidate koji u potrazi za novim poslom ne posjete sve portale koji iste nude, odnosno koji ne istraže tržište do kraja nego idu samo na onaj koji im se više sviđa ili koji je razvikan? Razmislite da li će takav čovjek, kad ga zaposlite tako naručivati i robu i usluge Vaših dobavljača, odnosno neće istražiti cijelo tržište za najpovoljnijim riješenjem za Vašu tvrtku? Pa zar stav da se nešto što je u životu među top prioritetima (pronalazak posla) traži tako površno, nije alarm da će takav kandidat raditi površno i u Vašoj tvrtki?
Nadam se da će ovaj post nekoga natjerati na razmišljanje jer osim inercije u odlučivanju, ova pojava može biti još štetnija za Vaše tvrtke od bilo kakve krize.
Obračun sa nezaposlenima
Posted by sasajurkovic in Tržište rada i HR on 18. February 2011.
Razgovarao sam danas na temu vladinog obračuna sa nezaposlenima i kako će oni smanjiti broj nezaposlenih koji rade na crno za cca. 100.000 ljudi. Slažem se sa Popijačem da se radi o toj brojci onih koji su radno itekako sposobni a rade na crno poslove, dok dobivaju sva prava na burzi.
I sad su povrijeđeni oni nezaposleni koji su to zaista i koji redovno obilaze HZZ, ali posla jednostavno nema. Takvim ljudima skidam kapu jer oni su prave žrtve naše politike i kvazi vrhunskih menadžera. Mislim da ljudi koji su preko 50 godina starosti i koji nisu visoko kvalificirani i obrazovani sa relevantnim iskustvom koje tržište traži, osuđeni da na HZZ-u budu do mirovine. zaista ne vidim kako da se oni zaposle a da im plaća bude koliko toliko veća od naknade na burzi. Mislim da takvi ljudi definitivno spadaju u kategoriju nezaposlenih i teško zapošljivih.
Jedna od kategorija koji su postali žrtve gore navedenoga su i mladi bez iskustva. Njih rijetki zapošljavaju jer na tržištu imaju tisuće onih koji imaju po godinu, dvije iskustva koji su već ušli u svijet rada, ali se još daju oblikovati prema kulturi kompanije. Ako ništa drugo, ti mladi ljudi imaju neku prednost pred ovima iznad 50 pa šansa ipak postoji.
Što savjetovati svim tim ljudima? Teško je biti pametan i reći nešto revolucionarno kad radnih mjestajednostavno nema toliko, a ponuda i potražnja diktiraju trendove. Ono što u startu moraju razviti je jedna stvar koja nastrada kad si nezaposlen – samomotivacija. Kod ljudi iznad 50 koji su u svojem radnom vijeku proživjeli mnogo, uspjehe i padove, sad odjednom sudbinu često kroje oni kojima ti ljudi mogu biti očevi i majke, ljudi koji ih gledaju kao proizvod propalog režima iz 80-tih, nekoga tko je manje vrijedan. Kod mladih, dolazite do toga da u potragu za poslom kreću puni sapomouzdanja i elana da će nešto naći, da su oni budućnost zemlje, kad ono ili nitko ne zove ili stalno odbijenice… Svi bi htjeli mladog radnika sa 5 godina iskustva. A kako da steknem to iskustvo kad me nećete zaposliti?! Naravno, postoji mnogo svijetlih primjera poslodavaca i ljudi u ljudskim resursima koji su moralni, empatični i na zemlji. Njima svaka čast! Ovi koji nešto izigravaju zato što su trenutno na poziciji da odlučuju, njima poruka da na kraju nismo ono što radimo već ono što jesmo.
Kako iskorijeniti taj rad na crno? Sumnjam da će vlada nešto po tom uspjeti učiniti jer mislim da nije na njima da čiste nezaposlene sa liste. Problem je u poslodavcima koji redovno potvrđuju žigove ljudima koji dolaze samo po to i ne namjeravaju naći posao. Dok god poslodavci koji naiđu na takve slučajeve ljudi koji odbiju poslove ne reagiraju i ne prijave ih HZZ-u, a HZZ nešto ne učini, neće biti pomaka. Mislim da u startu treba postaviti ciljeve i kriterije koje pojedini tražitelj posla mora zadovoljiti da bi odbio posao. Da li je to plaća koja je manje od prosjeka za struku, prijava na minimalac i sl… Također, zašto HZZ ne kontrolira ljude koji su bili na razgovorima za posao zašto su odbili poslove. Ako je ponuda poslodavca tom tražitelju posla bila protuzakonita, neka HZZ pošalje prijavu Inspektoratu pa ćete sankcionirati takvog poslodavca. Također, neka provjere studentske ugovore koje koriste ljudi koji nisu studenti… Koliko novca se samo tako izgubi? Naravno, nisam ja prorok niti najpametniji u državi, ali zar ne mogu saslušati normalne ljude koji nisu po televizijama i kuloarima što misle da ih koči?
Na tržištu je strukovna udruga profesionalaca u ljudskim resursima -HR Centar. Gospodo iz vlade i HZZ-a, obratite se njima za savjet…
No, da ne solimo pamet onima koji ionako znaju u čemu je problem, zašto ne bismo pogledali i drugu stranu, pozadinu sve ove hajke. Meni sve to izgleda kao da vlada u nemogućnosti povećanja zaposlenosti, baca loptu na teren na kojem će još manje uspjeti napraviti, ali bar će smanjiti brojku od 344.000. To me podsjeća kao kad tvrtke počnu štedjeti na spajalicama, a ne razmišljaju o povećanju prihoda i novim izvorima zarade nego samo režu i režu i režu troškove… Naravno, nekad je to jedini način, ali… Sve ovo što sad vlada radi je jasan znak da su izgubili smjer u svemu i da ne znaju što rade. Ne vjerujem i da će ih to malo kvalitetnih menadžera u redovima izvući… No, s druge strane, da li su druge stranke različite? Sumnjam…
Jedino što mi za kraj ostaje je poručiti svim nezaposlenima i koji su izgubili posao da se ne predaju, da zadrže motivaciju i pokažu da vrijede, da su u životu postigli uspjehe i da ih se ne srame istaknuti. U ovoj krizi traže se “ratnici” koji neće čekati Jadranku da im nađe posao već koji će uzeti sudbinu u svoje ruke i reći: ” Ja se neću predati i neću propasti jer sam sposoban i želim se boriti!!!”
Kvalitetni ljudi traže posao do 6 mjeseci do godine dana
Posted by sasajurkovic in Ljudi i okruženje, Tržište rada i HR on 2. March 2010.
Vjerujem da nam na uši izlaze priče o krizi i 320.000 nezaposlenih, 500 novih na burzi svaki dan i sve druge priče koje nas tjeraju da se zamislimo nad vlastitim radnim mjestima i uvijetima koje imamo. Mene osobno pogađaju priče ljudi koje dolaze do mene i govore mi o iskustvima sa kojima se oni susreću u traženju posla.
Čuli ste za uzrečicu – Zdrav čovjek ima puno želja, a bolestan samo jednu?
Ja bih to povezao i sa nezaposlenom osobom koja je izgubila posao i već mjesecima ne može pronaći novi, a školovana je iskusna, kvalitetan radnik, voditelj, menadžer, ima kredite, dvoje djece. Zamislite sad koju želji ima takva osoba? Jedina želja je preživjeti, pronaći posao koji nikako da se realizira. Ovdje ne govorim o velikom masi ljudi koji su na minimalcu i izgubili posao i teško da će ga ikad više naći, ljudima koji su radni vijek radili u istoj tvrtki i sl… Ovdje govorim o menadžerima koji su do godinu dana unatrag palili i žarili u svojim poslovima. Kao što imam empatije za ovu prvu skupinu kojoj je uistinu najteže, i ova druga skupina ima priče koje su teške.
Jedan primjer, simptomatično isti kao i kod svih koji dugo traže posao bez uspjeha, me posebno pogodio kad je osoba koja je izgubila posao mjesecima tražila isti. Poslala je na stotine molbi i otvorenih prijava. Došla bi do razgovora za posao, čak i užeg kruga i uvijek bi netko drugi bio bolji ili bi bila prekvalificirana ili bi imala krivu boju očiju… Svaki pogled na e-mail bi bio šok i tuga kad bi vidjela odbijenice, a mobitel središnje mjesto u kući ako slučajno netko nazove za razgovor. Ali mobitel ne zvoni tako često, a odbijenice i ne dolaze tako brzo, ako uopće dođu. A krediti stižu na naplatu, djeca žele igračku iz dućana, …
Divim se duhu svih koji traže posao u ova vremena, ali i inače. Ljudi koji unatoč odbijenicama i svakodnevnom udaru na dostojanstvo i ponos ipak idu dalje i pokušavaju, traže načine da pronađu posao, ne odustaju. Zamislite stuaciju jednog mojeg kolege koji je, dok je bio na poziciji, pomogao jednoj kolegici da pokrene svoj biznis tako da je njezinu tvrtku angažirao za obavljanje određenih usluga i ništa nikad nije tražio niti očekivao zauzvrat. Bio je sretan da može pomoći. Sad kad je izgubio posao, ta kolegica je već razvila svoju tvrtku do respektabilne veličine i kriza je uspješno zaobilazi. Na njegov upit da mu pomogne i zaposli ga bar dok ne nađe nešto (napominjem da je kolega stručan i svakako zadovoljava uvijete koji su toj tvrtki potrebni, a koje su tad odrađvali studenti), kolegica je pokušala izbjeći pomoć izmotavajući se da to nije za njega, da je prekvalificiran, otkazivala je sastanke sa njom kad su dogovorili da porazgovaraju i sl… Kolega nije imao izbora i doslovno je morao progutati ponos i moliti tu kolegicu da mu pomogne, ali ona je umjesto njega zaposlila studenta koji je bio jeftiniji. Siguran sam da za tih par tisuća kuna više koje bi potrošila pomogavši mojem kolegi, ne bi tvrtka propala, a dobila bi odličnog i stručnog djelatnika. Kad sam vidio očaj u pogledu mojeg kolege kad mi je pričao kako ju je morao moliti za posao, nikad spominjući uslugu koju joj je napravio kad je ona trebala, srce mi se stegnulo. Na kraju priče, kolega je našao posao kod poznanika od kojeg nikad to ne bi niti očekivao, na poslu koji je bio manje plaćen, ali izazovan. Na licu mojeg kolege osjetio se mir nakon 6 mjeseci muke i razočaranja, gutanja ponosa i brige za egzistenciju.
Bez obzira na status koji imali, ljudi koji izgube posao doživljavaju veliki stres. Već sami razgovor sa osobom koja traži posao daje joj motivaciju za dalje i pokazuje da vam je stalo. Nitko ne očekuje da ćete bilo koga zaposliti, ali sama preporuka, savjet ili riječ ohrabrenja znače puno. Nažalost, ljudi se nekako ograđuju od onih koji zapadnu u nevolje, kao da se boje da će nevolja prijeći na njih. Takvi ljudi, koji zaboravljaju prijatelje, kolege i misle samo na sebe će se naći u situaciji da, kad se i sami nađu u nevolji, mnoga vrata biti će im zatvorena.
Poslodavci, iako dobivate veliku količinu prijava za posao, uzmite vremena i proučite ih. Svaka takva prijava je jedna sudbina koju imate u rukama. U ovo vrijeme odgovornost poslodavaca i HR odjela je tim veća jer ulozi ljudi koji se javljaju su veći. Ovdje se više ne radi o promjeni posla zbog lošeg šefa već o egzistenciji kandidata. Javite prijavljenima što se događa, kad je selekcija, da li su prošli i kad mogu očekivati rezultate i držite se tog roka. Morate biti svjesni da je svaki dan vašeg nejavljanja stres za ljude koji su se prijavili za rad kod vas, a dodatni negativan imidž za vas i tvrtku. Sad morate odoljeti pretvaranju u “male bogove” i pokazati veliku empatiju i odgovornost. Vjerujte, vratit će vam se višestruko.
Najnoviji komentari