Posts Tagged gospodarstvo
Projekt “Radom iz krize”
Posted by sasajurkovic in Uncategorized on 15. March 2011.
Neću se osvrtati na politiku i nesposobnost vlade i ostalih političara da učine bilo što u ovoj zemlji već ću se osvrnuti na ovaj, po meni hvale vrijedan projekt.
Naprosto ne mogu vjerovati da neki ljudi komentiraju ovu gestu negativno ili sa figama u džepu. Razgovaram sa nekim kolegama iz branše i mišljenja su podjeljena, ali ono što me šokira jest da umjesto da skinu kapu Todoriću i svima koji će svoje novce usmjeriti u ovaj projekt, oni vide samo negativno – to je marketinški trik, PR, 3 mjeseca ništa ne znače, iskorištavaju mlade i sl…
Ajde sad razmislite koliko je nezaposlenih, koliko od toga je mladih bez iskustva? Bilo tko nezaposlen, a pametan i željan rada i dokazivanja, bar neku šanse da se pokaže i dokaže objeručke će prihvatiti. Agrokor je taj novac mogao usmjeriti u marketing i bilo bi im odlično, ali učinili su korak koji u ovo vrijeme može biti samo pozitivan i hvale vrijedan – omogućili su ljudima 3 mjeseca posao, stjecanje iskustva i plaću!
Neki sad kažu, ti ljudi bi se ionako zaposlili u turizmu. Ne vjerujem da je to tako. I u turizmu trebaš iskustvo, a problemi oko smještaja radnika, te relevantnosti sezonskih poslova za nečije iskustvo i sve drugo oko toga su neusporedivi. kakve koristi za razvoj karijere ekonomist ima od rada kao konobar u turizmu? Nikakve, osim da lakše nađe posao kao konobar…
Stoga, dragi ljudi, prije nego nastavite kritizirati ovaj projekt, razmislite o svemu ovome i stavite se u cipele nezaposlenih mladih ljudi koji bez ovog projekta nemaju šanse zaposliti se u tvrtki kao što je Agrokor, a sad se ta vrata otvaraju. Koliko to vrijedi nekome bez posla i iskustva.
Jedino što mene brine u ovom projektu su prava tih ljudi kad se vrate na burzu. Mislim da bi g. Todorić trebao dogovoriti da se po povratku na burzu prava tim ljudima vrate, kao što je bio slučaj sa popisivačima stanovništva.
Obračun sa nezaposlenima
Posted by sasajurkovic in Tržište rada i HR on 18. February 2011.
Razgovarao sam danas na temu vladinog obračuna sa nezaposlenima i kako će oni smanjiti broj nezaposlenih koji rade na crno za cca. 100.000 ljudi. Slažem se sa Popijačem da se radi o toj brojci onih koji su radno itekako sposobni a rade na crno poslove, dok dobivaju sva prava na burzi.
I sad su povrijeđeni oni nezaposleni koji su to zaista i koji redovno obilaze HZZ, ali posla jednostavno nema. Takvim ljudima skidam kapu jer oni su prave žrtve naše politike i kvazi vrhunskih menadžera. Mislim da ljudi koji su preko 50 godina starosti i koji nisu visoko kvalificirani i obrazovani sa relevantnim iskustvom koje tržište traži, osuđeni da na HZZ-u budu do mirovine. zaista ne vidim kako da se oni zaposle a da im plaća bude koliko toliko veća od naknade na burzi. Mislim da takvi ljudi definitivno spadaju u kategoriju nezaposlenih i teško zapošljivih.
Jedna od kategorija koji su postali žrtve gore navedenoga su i mladi bez iskustva. Njih rijetki zapošljavaju jer na tržištu imaju tisuće onih koji imaju po godinu, dvije iskustva koji su već ušli u svijet rada, ali se još daju oblikovati prema kulturi kompanije. Ako ništa drugo, ti mladi ljudi imaju neku prednost pred ovima iznad 50 pa šansa ipak postoji.
Što savjetovati svim tim ljudima? Teško je biti pametan i reći nešto revolucionarno kad radnih mjestajednostavno nema toliko, a ponuda i potražnja diktiraju trendove. Ono što u startu moraju razviti je jedna stvar koja nastrada kad si nezaposlen – samomotivacija. Kod ljudi iznad 50 koji su u svojem radnom vijeku proživjeli mnogo, uspjehe i padove, sad odjednom sudbinu često kroje oni kojima ti ljudi mogu biti očevi i majke, ljudi koji ih gledaju kao proizvod propalog režima iz 80-tih, nekoga tko je manje vrijedan. Kod mladih, dolazite do toga da u potragu za poslom kreću puni sapomouzdanja i elana da će nešto naći, da su oni budućnost zemlje, kad ono ili nitko ne zove ili stalno odbijenice… Svi bi htjeli mladog radnika sa 5 godina iskustva. A kako da steknem to iskustvo kad me nećete zaposliti?! Naravno, postoji mnogo svijetlih primjera poslodavaca i ljudi u ljudskim resursima koji su moralni, empatični i na zemlji. Njima svaka čast! Ovi koji nešto izigravaju zato što su trenutno na poziciji da odlučuju, njima poruka da na kraju nismo ono što radimo već ono što jesmo.
Kako iskorijeniti taj rad na crno? Sumnjam da će vlada nešto po tom uspjeti učiniti jer mislim da nije na njima da čiste nezaposlene sa liste. Problem je u poslodavcima koji redovno potvrđuju žigove ljudima koji dolaze samo po to i ne namjeravaju naći posao. Dok god poslodavci koji naiđu na takve slučajeve ljudi koji odbiju poslove ne reagiraju i ne prijave ih HZZ-u, a HZZ nešto ne učini, neće biti pomaka. Mislim da u startu treba postaviti ciljeve i kriterije koje pojedini tražitelj posla mora zadovoljiti da bi odbio posao. Da li je to plaća koja je manje od prosjeka za struku, prijava na minimalac i sl… Također, zašto HZZ ne kontrolira ljude koji su bili na razgovorima za posao zašto su odbili poslove. Ako je ponuda poslodavca tom tražitelju posla bila protuzakonita, neka HZZ pošalje prijavu Inspektoratu pa ćete sankcionirati takvog poslodavca. Također, neka provjere studentske ugovore koje koriste ljudi koji nisu studenti… Koliko novca se samo tako izgubi? Naravno, nisam ja prorok niti najpametniji u državi, ali zar ne mogu saslušati normalne ljude koji nisu po televizijama i kuloarima što misle da ih koči?
Na tržištu je strukovna udruga profesionalaca u ljudskim resursima -HR Centar. Gospodo iz vlade i HZZ-a, obratite se njima za savjet…
No, da ne solimo pamet onima koji ionako znaju u čemu je problem, zašto ne bismo pogledali i drugu stranu, pozadinu sve ove hajke. Meni sve to izgleda kao da vlada u nemogućnosti povećanja zaposlenosti, baca loptu na teren na kojem će još manje uspjeti napraviti, ali bar će smanjiti brojku od 344.000. To me podsjeća kao kad tvrtke počnu štedjeti na spajalicama, a ne razmišljaju o povećanju prihoda i novim izvorima zarade nego samo režu i režu i režu troškove… Naravno, nekad je to jedini način, ali… Sve ovo što sad vlada radi je jasan znak da su izgubili smjer u svemu i da ne znaju što rade. Ne vjerujem i da će ih to malo kvalitetnih menadžera u redovima izvući… No, s druge strane, da li su druge stranke različite? Sumnjam…
Jedino što mi za kraj ostaje je poručiti svim nezaposlenima i koji su izgubili posao da se ne predaju, da zadrže motivaciju i pokažu da vrijede, da su u životu postigli uspjehe i da ih se ne srame istaknuti. U ovoj krizi traže se “ratnici” koji neće čekati Jadranku da im nađe posao već koji će uzeti sudbinu u svoje ruke i reći: ” Ja se neću predati i neću propasti jer sam sposoban i želim se boriti!!!”
Cijena referenduma oko ZOR-a
Posted by sasajurkovic in Ljudi i okruženje on 27. June 2010.
Nakon dugo vremena apstinencije od pisanja bloga naša premjerka me potaknula da ponovo započnem… Dakle bubne ona da cijena referenduma oko ZOR-a može doći 170 milijuna kuna jer da su toliko koštali prošli izbori. Lakoća i nerazmišljanje kojom je iznijela tu brojku samo pokazuje kako se troši naš novac. Pa da mi je vidjeti te troškove koji za mjesec dana rada popnu na 170 milijuna kuna. Da prosvjetlim, neke uspješnije kompanije u RH toliko prihoda (ne profita) naprave u godinu dana!
Koliko ljudi treba da se referendum provede? Koliko papiratreba i koliko košta najam štanda ili dvorane (u ruralnim sredinama je to DVD ili škole koje se niti ne trebaju plaćati)?
Ajmo sad to banalno usporediti sa prikupljanjem potpisa koje su sindikati provodili. Da li je to koštalo makar 1 miljun kuna? Čisto sumnjam….
Da naši političari znaju kako je teško zaraditi milijun kuna, a onda ih i naplatiti, ne bi tako lako trošili miljune i bacali brojke u zrak. Možda bi počeli i razmišljati o upravljanju troškovima. Ovih 170 milijuna kuna je samo spin kojim bi premjerka izbjegla referendum, a uz to u obračun, kao koleteralnu žrtvu, uplela i jadne građane preko kojih će se jadnih leđa opet razbiti tih 170 milijuna kuna koje će vlada, kao od šale, baciti na referendum koji bi mogao koštati i promil toga iznosa. Naravno, krivnju će prebaciti na sindikate jer, eto oni traže referendum a ne razmišljaju o cijeni, odnosno žele ga pod svaku cijenu. Možda i odgodi ukidanje kriznog poreza, ili ga uveća… Sve je moguće kad imaš “gospodarski” orijentiranu vladu. Svaka čast!
Ja sam tvrtka…
Posted by sasajurkovic in Ljudi i okruženje, Tržište rada i HR on 1. February 2010.
Koliko puta ste se susreli sa situacijom u kojoj neki menadžer ili CEO poistovjećuje sebe sa tvrtkom u kojoj radi i koju vodi? Neki će sad reći da tu nema ništa loše i daj Bože da se svi zaposlenici poistovjećuju sa tvrtkom u kojoj rade.
Sve OK, ali gdje je granica tog poistovjećivanja? Htio bih se osvrnuti na jedan primjer koji je dosta čest, a to je kad netko kaže :”Ono što je dobro za mene, dobro je za tvrtku”. Da li je to uvijek istina?
Zamislite situaciju da tvrtke ili osoba sa kojom niste u dobrim odnosima (s razlogom) i koju biste radije izbjegli u širokom luku zatraži sastanak oko suradnje sa Vašom tvrtkom. Vi znate da je ta suradnja korisna za obje tvrtke, ali odbijete suradnju jer osoba koja tu tvrtku vodi nije dobra osoba, po vašem iskustvu. Da li imate pravo reći “neću raditi sa tom tvrtkom jer ta osoba nije bila fer i korektna kad sam ih ja trebao. Zašto bi sad ja njima pomogao?”
Neki će reći da osobne stvari stavite po strani, ali kako ćete surađivati sa osobom za koju znate da je pričala protiv vas ili radila vama na štetu ili vam nije pomogla kad ste ju trebali? Suradnja treba biti odnos povjerenja i međusobnog poštovanja. Da li je to moguće kad su odnosi glavnih aktera koji trebaju surađivati narušeni?
Zamislite da morate surađivati i dijeliti ideje sa svojim donedavnim ljutim konkurentom koji nije birao sredstva u tržišnom natjecanju. Da li biste mu otkrili baš sve svoje ideje? Da li biste ijednu ideju otkrili samo zato što ste sad poslovni partneri?
Smatram da treba odvojiti osobno od poslovnog i gledati interese tvrtke, ali da treba paziti i tko je osoba s druge strane koja zastupa tvrtku s kojom trebamo surađivati. Najčešće, ponašanje te osobe odražava organizacijsku kulturu cijele tvrtke i vrlo je vjerojatno da je takvo ponašalje preneseno od samog vlasnika ili uprave na sve zaposlenika kao pravilo ponašanja i moralno poželjna osobina. U takvim slučajevima, predlažem da odradite sastanak sa predstavnikom takve tvrtke, bez obzira koliko tu osobu ne volite, ali tih 30-60 minuta zaboravite sve što je bilo i s oprezom vidite koje su mogućnosti suradnje i da li zaista ta osoba želi win-win situaciju ili Vas želi prevariti. Ako samo želi pomoć, a u prošlosti nije pomogla Vama kad ste trebali istu, predlažem da joj svejedno pomognete jer takva djela imaju odjek u budućnosti.
Bravo JFK!
Posted by sasajurkovic in Ljudi i okruženje on 5. January 2010.
Moram priznati da sam se već zabrinuo da će naša JFK popustiti pritiscima i maknuti se, ali pokazala je zube i tko je gazda. Još da makne neke od ostataka koji ju prate dobila bi odlične bodove u javnosti. Ali mislim da se zapravo tu ne radi o borbi protiv korupcije – ne još. Ovdje se radi o čišćenju stranke od kukolja koji su je trovali svih ovih godina i zato padaju glave na sve strane i u gospodarstvu. Sad zamislite kad počne prava borba protiv korupcije koja će probuditi i građane ove zamlje da se bore i miču one koji zarađuju na jadnom narodu…
Jučer gledam Otvoreno i prvi put se oporba i vladajući ne prepiru i ne nadvikuju u emisiji. Skoro je bilo predivno gledati kako potvrđuju jedni drugima. U tom trenutku osjetio sam neko blaženo smirenje jer pomislio sam a je moguće da svi zajedno radimo za dobrobit zemlje i njenih građana.
Ima nade…
Netko pametan, za promjenu…
Posted by sasajurkovic in Tržište rada i HR on 23. July 2009.
U povodu novog rebalansa proračuna Hrvatska gospodarska komora želi još jednom skrenuti pozornost na antirecesijske mjere koje je predložila početkom veljače, a koje su trebale ublažiti kontinuirano produbljivanje recesije s jasnim pojavnim oblicima ozbiljne strukturne krize.
HGK, kaže se u komentaru, daje potporu predsjednici Vlade Jadranki Kosor na radikalnim rezovima i potpunom zaokretu u vođenju državne politike, ali uz jasno nedvosmisleno upozorenje da nas je populistička politika dovela u ovakvu gospodarsku situaciju i u ma kakvom obliku se ona ponovno pojavljivala opasna je za hrvatsko društvo.
Temelj vođenja ukupne gospodarske politike uvijek se ogleda kroz strukturu proračuna i pogrešno je kretati prvenstveno s mjerama koje se bave povećanjem prihoda jer je to očuvanje dosadašnje politike. Put je u drastičnom smanjenju rashodne strane proračuna, ističu iz HGK.
Pritom navode podatke da je hrvatski proračun u razdoblju 2005.-2008. porastao za 35,1 posto u prihodnoj strani i 32,2 posto u rashodnoj strani.
Ovi podaci nedvosmisleno pokazuju da problem hrvatskog fiskusa nije u prihodnoj strani proračuna nego u razini rashoda, a posebno u distribuciji tih rashoda koji na žalost ni u dovoljnoj ni u mogućoj mjeri nisu bili usmjereni u gospodarstvo.
Vidošević smatra da bi novi rebalans proračuna morao biti proračunsko rješenje za razdoblje do kraja 2010. u kojem bi se razdoblju izradila proračunska slika Hrvatske u narednih pet godina, što bi bio jasan pokazatelj kakvu Hrvatska ima viziju budućnosti.
Ovako odgovorno vođenoj fiskalnoj politici monetarna politika mora biti čvrsti partner vođen jedinim strateškim ciljem – punoj zaposlenosti nacionalne ekonomije.
Posebna pozornost mora se posvetiti racionalizaciji ukupnog poslovanja tzv. javnih poduzeća i onih koji imaju monopolski položaj na tržištu gdje su, ocjenjuje, vjerojatno i najveće rezerve kad se govori o rashodima na razini države.
Dodaje da se ne smije zanemariti vrlo nepovoljnu platnu bilančnu poziciju Hrvatske. U tom kontekstu hrvatsko gospodarstvo tu postaje ključni partner države na putu ekonomskog oporavka.
Svako dodatno opterećenje tog sektora, koji je i inače podnio najveći teret populizma, direktni je atak na sposobnost Hrvatske da odgovori gospodarskim izazovima, zaključuje Vidošević.
Krizni namet iliti financiraj one koji se vuku
Posted by sasajurkovic in Tržište rada i HR on 22. July 2009.
Iako će mnogi reći da sam prestrog i bezosjećajan, ali koje su to ideje o dodatnom oporezivanju radnika?! Pa već smo u vrhu po cijeni rada u Europi, ali u vrhu i po težini državnog aparata. Upravo toliki državni aparat je veliki uteg na državnim financijama. Bit će zanimljivo vidjeti kako će se takva glupa odluka (još jedna u nizu naše vlade i političara) odraziti na gospodarstvo.
Osobno mislim da bi ga trebalo drastično smanjiti, a to se može učiniti na dosta načina, a neki su npr.
1. Uvođenjem praćenja radne učinkovitosti
Uvedemo KPI-eve za sve djelatnike u državnom sektoru i pratimo kvalitetu rada i prema tome ih stimuliramo ili destimuliramo. Uvjeren sam da bi popriličan broj rođaka i neradnika koji misli da su bogom dani na te pozicije vrlo brzo otpali iz sistema.
2. Smanjivanjem broja lokalnih jedinica samouprave
Majko mila, svako selo ima svoje poglavanike.. 
Uvjeren sam da bi analizom financija svih lokalnih jedinica samouprave uvidjeli da ih više od pola nisu profitabilne, odnosno da ne stvaraju nikakvu vrijednost. Zašto ne bismo takve jedinice ugasili ili ih pripojili nekoj drugoj profitabilnoj, a sve duple pozicije radnih mjesta ugasili ili ih ostavili uz korištenje točke 1.
3. Smanjiti listu nezaposlenih na HZZ-u
Samo bi naivac pomislio da su svi na listi HZZ-a stvarno nezaposleni. Pročistimo tu listu i izbacimo s nje one koji rade na crno i sl. i sačuvat ćemo dosta novca, a možda primorati neke tvrtke i da plate koji put porez… Koliko samo ima slučajeva da su ljudi došli na razgovor za posao bez ikakve namjere da se zaposle nego su još imali obraza tražiti da im poslodavac udari žig da su bili na razgovoru…
Naravno za sve ovo treba političke volje, ali i sposobnosti, što mislim da nema niti jednog niti drugog. Zemlju nam vode profesionalni političari koji u životu nemaju niti jednog realnog dana rada u gospodarstvu, a ego im je do neba…
Predviđanja do kraja godine
Posted by sasajurkovic in Tržište rada i HR on 9. July 2009.
Ne mogu se načuditi predviđanjima koje čujem u medijima o brojakama od 20-ak tisuća novih ljudi koje će dočekati otkaz. Budući da nas turistička sezona neće “spasiti”, kako kažu neki (iako ne znam kad nas je sezona spašavala), a naši političari se bave patkom koju im je bacio sada već bivši premijer, i da li će Jadranka moći nastaviti, uvjeren sam da će slika biti još crnija.
Neću sad početi sa makro i mikro ekonomijom jer imamo ljude koji su puno pametniji. Svakako bi trebalo slušati što nam guverner banke ima za reći jer je, izgleda on, jedini koji vidi što se događa i kud to ide. I onda njemu naš ministar financija kaže kolega… Pa ovaj je proglašen najboljim guvernerom na svijetu, a ovaj drugi je tu po poziciji. Mislim da bi gaumjesto kolega trebao oslovljavati sa učitelju i presvijetli…
Uglavnom, moji kontakti sa tržištem mi govore da se do kraja godine može očekivati i preko 30 tisuća otkaza. Neću biti baš crnjak, ali Živi bili pa vidjeli…. Nadam se samo da moji kolege iz konkurencije neće i dalje tvrditi da se kod njih ništa nije značajnije promijenilo, a tržište zapošljavanja je u padu preko 30%. Javnost sve može progutati, očito…
Mislim da je veliki problem i u tome što su se sad većina ljudi koji imaju posao začahurili na radnim mjestima i samo gledaju kako da sačuvaju ista. Ne računaju da posao u krizi treba raditi, a ne čuvati ga. Potrebne su nam nove ideje i prije svega velika samomotivacija. Ako ćemo samo kukati a ne stisnuti zube i prevladati poteškoće (pa makar i ne dočekali to vrijeme), onda je bolje da odmah stavimo ključ u bravu.
Najnoviji komentari