Archive for category Tržište rada i HR
Pesimizam u traženju posla
Posted by sasajurkovic in Ljudi i okruženje, Tržište rada i HR on 1. February 2012.
Ovih dana svjedočio sam fenomenu nekih ljudi, a zove se “ak meni crkne krava, nek susjedu cknu dvije”. U vijestima su prikazali primjer kompanije koja se, unatoč recesiji, probila na inozemna tržišta i imaju problema sa pronalaskom zaposlenika. Znači pozitivan primjer tvrtke koja želi zaposliti ljude, ali ih ne može naći. Čudno?
Čudno ili možda ne, jest da kad smo stavili link na članak na facebook, neki ljudi su davali takve komentare da ti pamet stane. Klasičan primjer ljudskog jala i neinformiranosti, ali bitno da su popljuvali poslodavca bez ikakvih dokaza niti zdravog razuma. To su tzv. “sve je u banani, poslodavci su gnjide koje izrabljuju, poslovi se dobivaju samo preko veze, sve je crno i svi su mi krivi za moje teško stanje” ljudi. Sva sreća, bili su u manjini, ali svejedno me iznenadilo.
Da ne bi rekli da sam neosjetljiv za stanje u zemlji i 330.000 nezaposlenih, za ljude koji jedva krpaju kraj sa krajem,… Ne radi se o tome. Svjestan sam da ljudi kad se javljaju na natječaje dobivaju samo odbijenice, ako ih dobiju uopće, da računi idu, bez obzira radio ti ili ne. Ali to sve je razlog da se još više borite i da prilike kao što je bila ta tvrtka, iskoristite da pokušate dobiti posao. Motivacija dolazi iznutra, nitko vas neće motivirati i gurati. Normalno je klonuti duhom, ali onda nemojte kritizirati i omalovažavati poslodavce koji svoj posao obavljaju časno i na dobrobit zemlje i svojih zaposlenika. Ljudi koji su u startu ogorčeni i negativni, koji traže posao, a mole Boga da ga ne nađu, nek se zapitaju prije kritika, koliko taj poslodavac plaća poreza da bi njima osigurao zdravstvenu zaštitu, naknadu sa zavoda i sve drugo što dobivaju od države. Možda bi trebalo razmisliti -ako sam ja demotiviran i pesimističan, da li moram takvima učiniti i sve druge oko sebe?
Isto tako, postavljala se izjava :”šta bi ja radio za minimalac, kad na zavodu imam nešto manje, a sjedim doma”. Jedan savjet oko toga. Odlaskom na posao stječete iskustvo, družite se sa ljudima iz kompanije, upoznajete druge ljude, razvijate sebe kako bi, možda, jednog dana pronašli drugi posao ili bolje radno mjesto. Sve to ne možete postići od kuće, ne radeći ništa i kriveći političare i poslodavce za sve nevolje.
Znam da je jako teško zadržati motivaciju za traženje posla uz sve probleme koji nas okružuju, ali morate se boriti i izdržati. Vrata će se negdje otvoriti, netko će prepoznati da ste vi ta osoba koju treba. Nikad ne znate. Sreća zalupi vrata na jednoj strani, ali ostavi otvoren prozor na drugoj.
Želim Vam puno uspjeha i motivacije u traženju posla.
Površnost u traženju posla
Posted by sasajurkovic in Ljudi i okruženje, Tržište rada i HR on 13. July 2011.
Ovdje ću biti vrlo kratak.
Drage kolegice i kolege u HR-u. Da li stavrno želite zaposliti kandidate koji u potrazi za novim poslom ne posjete sve portale koji iste nude, odnosno koji ne istraže tržište do kraja nego idu samo na onaj koji im se više sviđa ili koji je razvikan? Razmislite da li će takav čovjek, kad ga zaposlite tako naručivati i robu i usluge Vaših dobavljača, odnosno neće istražiti cijelo tržište za najpovoljnijim riješenjem za Vašu tvrtku? Pa zar stav da se nešto što je u životu među top prioritetima (pronalazak posla) traži tako površno, nije alarm da će takav kandidat raditi površno i u Vašoj tvrtki?
Nadam se da će ovaj post nekoga natjerati na razmišljanje jer osim inercije u odlučivanju, ova pojava može biti još štetnija za Vaše tvrtke od bilo kakve krize.
Obračun sa nezaposlenima
Posted by sasajurkovic in Tržište rada i HR on 18. February 2011.
Razgovarao sam danas na temu vladinog obračuna sa nezaposlenima i kako će oni smanjiti broj nezaposlenih koji rade na crno za cca. 100.000 ljudi. Slažem se sa Popijačem da se radi o toj brojci onih koji su radno itekako sposobni a rade na crno poslove, dok dobivaju sva prava na burzi.
I sad su povrijeđeni oni nezaposleni koji su to zaista i koji redovno obilaze HZZ, ali posla jednostavno nema. Takvim ljudima skidam kapu jer oni su prave žrtve naše politike i kvazi vrhunskih menadžera. Mislim da ljudi koji su preko 50 godina starosti i koji nisu visoko kvalificirani i obrazovani sa relevantnim iskustvom koje tržište traži, osuđeni da na HZZ-u budu do mirovine. zaista ne vidim kako da se oni zaposle a da im plaća bude koliko toliko veća od naknade na burzi. Mislim da takvi ljudi definitivno spadaju u kategoriju nezaposlenih i teško zapošljivih.
Jedna od kategorija koji su postali žrtve gore navedenoga su i mladi bez iskustva. Njih rijetki zapošljavaju jer na tržištu imaju tisuće onih koji imaju po godinu, dvije iskustva koji su već ušli u svijet rada, ali se još daju oblikovati prema kulturi kompanije. Ako ništa drugo, ti mladi ljudi imaju neku prednost pred ovima iznad 50 pa šansa ipak postoji.
Što savjetovati svim tim ljudima? Teško je biti pametan i reći nešto revolucionarno kad radnih mjestajednostavno nema toliko, a ponuda i potražnja diktiraju trendove. Ono što u startu moraju razviti je jedna stvar koja nastrada kad si nezaposlen – samomotivacija. Kod ljudi iznad 50 koji su u svojem radnom vijeku proživjeli mnogo, uspjehe i padove, sad odjednom sudbinu često kroje oni kojima ti ljudi mogu biti očevi i majke, ljudi koji ih gledaju kao proizvod propalog režima iz 80-tih, nekoga tko je manje vrijedan. Kod mladih, dolazite do toga da u potragu za poslom kreću puni sapomouzdanja i elana da će nešto naći, da su oni budućnost zemlje, kad ono ili nitko ne zove ili stalno odbijenice… Svi bi htjeli mladog radnika sa 5 godina iskustva. A kako da steknem to iskustvo kad me nećete zaposliti?! Naravno, postoji mnogo svijetlih primjera poslodavaca i ljudi u ljudskim resursima koji su moralni, empatični i na zemlji. Njima svaka čast! Ovi koji nešto izigravaju zato što su trenutno na poziciji da odlučuju, njima poruka da na kraju nismo ono što radimo već ono što jesmo.
Kako iskorijeniti taj rad na crno? Sumnjam da će vlada nešto po tom uspjeti učiniti jer mislim da nije na njima da čiste nezaposlene sa liste. Problem je u poslodavcima koji redovno potvrđuju žigove ljudima koji dolaze samo po to i ne namjeravaju naći posao. Dok god poslodavci koji naiđu na takve slučajeve ljudi koji odbiju poslove ne reagiraju i ne prijave ih HZZ-u, a HZZ nešto ne učini, neće biti pomaka. Mislim da u startu treba postaviti ciljeve i kriterije koje pojedini tražitelj posla mora zadovoljiti da bi odbio posao. Da li je to plaća koja je manje od prosjeka za struku, prijava na minimalac i sl… Također, zašto HZZ ne kontrolira ljude koji su bili na razgovorima za posao zašto su odbili poslove. Ako je ponuda poslodavca tom tražitelju posla bila protuzakonita, neka HZZ pošalje prijavu Inspektoratu pa ćete sankcionirati takvog poslodavca. Također, neka provjere studentske ugovore koje koriste ljudi koji nisu studenti… Koliko novca se samo tako izgubi? Naravno, nisam ja prorok niti najpametniji u državi, ali zar ne mogu saslušati normalne ljude koji nisu po televizijama i kuloarima što misle da ih koči?
Na tržištu je strukovna udruga profesionalaca u ljudskim resursima -HR Centar. Gospodo iz vlade i HZZ-a, obratite se njima za savjet…
No, da ne solimo pamet onima koji ionako znaju u čemu je problem, zašto ne bismo pogledali i drugu stranu, pozadinu sve ove hajke. Meni sve to izgleda kao da vlada u nemogućnosti povećanja zaposlenosti, baca loptu na teren na kojem će još manje uspjeti napraviti, ali bar će smanjiti brojku od 344.000. To me podsjeća kao kad tvrtke počnu štedjeti na spajalicama, a ne razmišljaju o povećanju prihoda i novim izvorima zarade nego samo režu i režu i režu troškove… Naravno, nekad je to jedini način, ali… Sve ovo što sad vlada radi je jasan znak da su izgubili smjer u svemu i da ne znaju što rade. Ne vjerujem i da će ih to malo kvalitetnih menadžera u redovima izvući… No, s druge strane, da li su druge stranke različite? Sumnjam…
Jedino što mi za kraj ostaje je poručiti svim nezaposlenima i koji su izgubili posao da se ne predaju, da zadrže motivaciju i pokažu da vrijede, da su u životu postigli uspjehe i da ih se ne srame istaknuti. U ovoj krizi traže se “ratnici” koji neće čekati Jadranku da im nađe posao već koji će uzeti sudbinu u svoje ruke i reći: ” Ja se neću predati i neću propasti jer sam sposoban i želim se boriti!!!”
Kvalitetni ljudi traže posao do 6 mjeseci do godine dana
Posted by sasajurkovic in Ljudi i okruženje, Tržište rada i HR on 2. March 2010.
Vjerujem da nam na uši izlaze priče o krizi i 320.000 nezaposlenih, 500 novih na burzi svaki dan i sve druge priče koje nas tjeraju da se zamislimo nad vlastitim radnim mjestima i uvijetima koje imamo. Mene osobno pogađaju priče ljudi koje dolaze do mene i govore mi o iskustvima sa kojima se oni susreću u traženju posla.
Čuli ste za uzrečicu – Zdrav čovjek ima puno želja, a bolestan samo jednu?
Ja bih to povezao i sa nezaposlenom osobom koja je izgubila posao i već mjesecima ne može pronaći novi, a školovana je iskusna, kvalitetan radnik, voditelj, menadžer, ima kredite, dvoje djece. Zamislite sad koju želji ima takva osoba? Jedina želja je preživjeti, pronaći posao koji nikako da se realizira. Ovdje ne govorim o velikom masi ljudi koji su na minimalcu i izgubili posao i teško da će ga ikad više naći, ljudima koji su radni vijek radili u istoj tvrtki i sl… Ovdje govorim o menadžerima koji su do godinu dana unatrag palili i žarili u svojim poslovima. Kao što imam empatije za ovu prvu skupinu kojoj je uistinu najteže, i ova druga skupina ima priče koje su teške.
Jedan primjer, simptomatično isti kao i kod svih koji dugo traže posao bez uspjeha, me posebno pogodio kad je osoba koja je izgubila posao mjesecima tražila isti. Poslala je na stotine molbi i otvorenih prijava. Došla bi do razgovora za posao, čak i užeg kruga i uvijek bi netko drugi bio bolji ili bi bila prekvalificirana ili bi imala krivu boju očiju… Svaki pogled na e-mail bi bio šok i tuga kad bi vidjela odbijenice, a mobitel središnje mjesto u kući ako slučajno netko nazove za razgovor. Ali mobitel ne zvoni tako često, a odbijenice i ne dolaze tako brzo, ako uopće dođu. A krediti stižu na naplatu, djeca žele igračku iz dućana, …
Divim se duhu svih koji traže posao u ova vremena, ali i inače. Ljudi koji unatoč odbijenicama i svakodnevnom udaru na dostojanstvo i ponos ipak idu dalje i pokušavaju, traže načine da pronađu posao, ne odustaju. Zamislite stuaciju jednog mojeg kolege koji je, dok je bio na poziciji, pomogao jednoj kolegici da pokrene svoj biznis tako da je njezinu tvrtku angažirao za obavljanje određenih usluga i ništa nikad nije tražio niti očekivao zauzvrat. Bio je sretan da može pomoći. Sad kad je izgubio posao, ta kolegica je već razvila svoju tvrtku do respektabilne veličine i kriza je uspješno zaobilazi. Na njegov upit da mu pomogne i zaposli ga bar dok ne nađe nešto (napominjem da je kolega stručan i svakako zadovoljava uvijete koji su toj tvrtki potrebni, a koje su tad odrađvali studenti), kolegica je pokušala izbjeći pomoć izmotavajući se da to nije za njega, da je prekvalificiran, otkazivala je sastanke sa njom kad su dogovorili da porazgovaraju i sl… Kolega nije imao izbora i doslovno je morao progutati ponos i moliti tu kolegicu da mu pomogne, ali ona je umjesto njega zaposlila studenta koji je bio jeftiniji. Siguran sam da za tih par tisuća kuna više koje bi potrošila pomogavši mojem kolegi, ne bi tvrtka propala, a dobila bi odličnog i stručnog djelatnika. Kad sam vidio očaj u pogledu mojeg kolege kad mi je pričao kako ju je morao moliti za posao, nikad spominjući uslugu koju joj je napravio kad je ona trebala, srce mi se stegnulo. Na kraju priče, kolega je našao posao kod poznanika od kojeg nikad to ne bi niti očekivao, na poslu koji je bio manje plaćen, ali izazovan. Na licu mojeg kolege osjetio se mir nakon 6 mjeseci muke i razočaranja, gutanja ponosa i brige za egzistenciju.
Bez obzira na status koji imali, ljudi koji izgube posao doživljavaju veliki stres. Već sami razgovor sa osobom koja traži posao daje joj motivaciju za dalje i pokazuje da vam je stalo. Nitko ne očekuje da ćete bilo koga zaposliti, ali sama preporuka, savjet ili riječ ohrabrenja znače puno. Nažalost, ljudi se nekako ograđuju od onih koji zapadnu u nevolje, kao da se boje da će nevolja prijeći na njih. Takvi ljudi, koji zaboravljaju prijatelje, kolege i misle samo na sebe će se naći u situaciji da, kad se i sami nađu u nevolji, mnoga vrata biti će im zatvorena.
Poslodavci, iako dobivate veliku količinu prijava za posao, uzmite vremena i proučite ih. Svaka takva prijava je jedna sudbina koju imate u rukama. U ovo vrijeme odgovornost poslodavaca i HR odjela je tim veća jer ulozi ljudi koji se javljaju su veći. Ovdje se više ne radi o promjeni posla zbog lošeg šefa već o egzistenciji kandidata. Javite prijavljenima što se događa, kad je selekcija, da li su prošli i kad mogu očekivati rezultate i držite se tog roka. Morate biti svjesni da je svaki dan vašeg nejavljanja stres za ljude koji su se prijavili za rad kod vas, a dodatni negativan imidž za vas i tvrtku. Sad morate odoljeti pretvaranju u “male bogove” i pokazati veliku empatiju i odgovornost. Vjerujte, vratit će vam se višestruko.
Ja sam tvrtka…
Posted by sasajurkovic in Ljudi i okruženje, Tržište rada i HR on 1. February 2010.
Koliko puta ste se susreli sa situacijom u kojoj neki menadžer ili CEO poistovjećuje sebe sa tvrtkom u kojoj radi i koju vodi? Neki će sad reći da tu nema ništa loše i daj Bože da se svi zaposlenici poistovjećuju sa tvrtkom u kojoj rade.
Sve OK, ali gdje je granica tog poistovjećivanja? Htio bih se osvrnuti na jedan primjer koji je dosta čest, a to je kad netko kaže :”Ono što je dobro za mene, dobro je za tvrtku”. Da li je to uvijek istina?
Zamislite situaciju da tvrtke ili osoba sa kojom niste u dobrim odnosima (s razlogom) i koju biste radije izbjegli u širokom luku zatraži sastanak oko suradnje sa Vašom tvrtkom. Vi znate da je ta suradnja korisna za obje tvrtke, ali odbijete suradnju jer osoba koja tu tvrtku vodi nije dobra osoba, po vašem iskustvu. Da li imate pravo reći “neću raditi sa tom tvrtkom jer ta osoba nije bila fer i korektna kad sam ih ja trebao. Zašto bi sad ja njima pomogao?”
Neki će reći da osobne stvari stavite po strani, ali kako ćete surađivati sa osobom za koju znate da je pričala protiv vas ili radila vama na štetu ili vam nije pomogla kad ste ju trebali? Suradnja treba biti odnos povjerenja i međusobnog poštovanja. Da li je to moguće kad su odnosi glavnih aktera koji trebaju surađivati narušeni?
Zamislite da morate surađivati i dijeliti ideje sa svojim donedavnim ljutim konkurentom koji nije birao sredstva u tržišnom natjecanju. Da li biste mu otkrili baš sve svoje ideje? Da li biste ijednu ideju otkrili samo zato što ste sad poslovni partneri?
Smatram da treba odvojiti osobno od poslovnog i gledati interese tvrtke, ali da treba paziti i tko je osoba s druge strane koja zastupa tvrtku s kojom trebamo surađivati. Najčešće, ponašanje te osobe odražava organizacijsku kulturu cijele tvrtke i vrlo je vjerojatno da je takvo ponašalje preneseno od samog vlasnika ili uprave na sve zaposlenika kao pravilo ponašanja i moralno poželjna osobina. U takvim slučajevima, predlažem da odradite sastanak sa predstavnikom takve tvrtke, bez obzira koliko tu osobu ne volite, ali tih 30-60 minuta zaboravite sve što je bilo i s oprezom vidite koje su mogućnosti suradnje i da li zaista ta osoba želi win-win situaciju ili Vas želi prevariti. Ako samo želi pomoć, a u prošlosti nije pomogla Vama kad ste trebali istu, predlažem da joj svejedno pomognete jer takva djela imaju odjek u budućnosti.
Koliko ste velik menadžer?
Posted by sasajurkovic in Ljudi i okruženje, Tržište rada i HR on 11. December 2009.
O ovoj temi razmišljam već neko duže vrijeme. Dosadašnje iskustvo pokazalo mi je da u Hrvatskoj ima vrlo malo „velikih“ poslovnih ljudi. Doslovno za nabrojati na prste ruke. Kad kažem „veliki“ ne mislim na umjetno stvorenu moć i utjecaj, ne mislim na broj podređenih kojeg menadžer ima, ne mislim na plaću i beneficije.
Mislim na poslovnu inteligenciju, ljudskost, poštenje, marljivost, smisao za biznis i aglinost da se u svakom trenutku prilagode situaciji.
Na žalost, više se susrećem s onima koji misle da su veliki zbog novca kojeg zarađuju ili veličine tvrtke u kojoj rade. Oni koji uopće ne žele postati „veliki“, nego žele biti fiktivno moćni i uspješni. Oni o kojima se priča i oni kojih se ljudi boje.
Jeste li ikad bili u situaciji u kojoj vas je osoba sa kojom ste došli pregovarati/razgovarati pokušala svjesno izmanipulirati, „ubiti u pojam“ i to argumentima koji uopće ne stoje? Na ovakve slučajeve manipulacije naišao sam u nekoliko navrata i mogu s podsmijehom gledati na njih.
Ljudi koji provode takvu tehniku u razgovorima i pregovorima su vrlo nesigurni ljudi koji svoj manjak znanja, iskustva i samopouzdanja kompenziraju na takav način. Nažalost često i dobiju što žele jer druga strana u komunikaciji najčešće ne može doći do riječi, izložiti dvoje argumente, a kad i ima priliku progovoriti ostane bez riječi u nevjerici. Takva komunikacija ostavlja ovu normalnu stranu punu pitanja i nedoumica i možda ćete se čak i zapitati o nekim stvarima na koje vas je manipulator uputio. Čak štoviše, ako ste imalo neiskusniji, prihvatit ćete stavove tih manipulatora kao svoje i radit ćete sa željom da ispunite njihova očekivanja.
Kako možete prepoznati vrhunskog manipulatora?
Jedino i osnovno što manipulatora motivira je STRAH. Strah od komkurencije, strah od boljih i sposobnijih, uspješnijih. I zato oni manipuliraju pokušavajući stvari okrenuti u svoju korist. Manipulator možda da na van ima gard, ali iznutra je to običan plašljivac koji ne može sebe ni na koji način „nadograditi“ da bi vam bio ravan – pa će vas zato pokušati uništiti, na bilo koji način.
1. Manipulator će izabrati mjesto na kojem se osjeća sigurnim i opuštenim i pripremit će se za nastup prema vama. Ponekad neće previše vremena gubiti na pripremu jer to su ljudi koji imaju izokrenutu percepciju o sebi i sve što će izreći bilo verbalno ili neverbalno, za njih to mora biti savršeno – iako su u dubini duše iskompleksirani manjkom iskustva, znanja, obrazovanja.
2. Manipulator će prvo veličati sebe i svoje uspjehe, svoje kvalitete (u koje je on želi biti uvjeren, no duboko u sebi zna da nije), svoju snagu i važnost u poslovnom svijetu. To ponekad zna ići toliko daleko da postaje zabavno i smiješno.
3. Manipulator će vrlo često prebaciti lopticu prema vama – kritizirati će vas na svakome koraku, pokušat će „ući u vaše cipele“ i razumijeti zašto ste toliko loši i zašto tako loše radite (što naravno nije istina). Pokušat će diskreditirati sve što radite i navedeno predstaviti kao loše poteze, neznanje, neiskustvo i sl. Također, pokušat će u vas unijeti strah da će o vašem neznanju i lošem radu morati obavijesiti vaše nadređene. Naravno, ništa od toga neće biti istina, no manipulator će pokušati sa metodom zastrašivanja. U ovom je trenutku važno postaviti se i zapitati ga zašto se on uopće bavi vama kad ste tako loši i neperspektivni?
4. Ako vas ne uspije uvjeriti da ste mentalno prikraćen idiot koji si jedva uspije obrisati nos, onda kreće sa pohvalom Vaših osobnih postignuća i poslovnih odluka, općenito kako bi Vam maknuo gard i učinio Vas otvorenijim prema slijedećim koracima u manipulaciji. Znači metoda kazne, no nakon kazne slijedi tapšanje po glavi i pretvaranje manipulatora u dobročinitelja.
5. Nakon pohvale, kreće sa patronatskim pristupom, možemo ga nazvati prijateljskim, na osobnoj razini, gdje će vjerojatno napasti vaš integritet i osobne stavove (što nema veze sa poslom), ali će ih iskoristit na način kao da vam želi pomoći jer vi niste svjesni koliko griješite i koliko ste u zabludi. Sve to je često obogaćeno dozom imputiranja grižnje savjesti, er vi naravno ne shvaćate što radite….
No ono što je najvažnije od svega, jest vaša samosvijest o sebi na više razina. „Veliki“ menadžer u svakom trenutku zna što je, što zna, što planira i kako stoji. Neki ljudi će isti posao raditi slično, neki drugačije, no ako smatrate da radite dobar posao i imate podršku nadređenih i podređenih, dileme nema. Uvijek ima prostora za poboljšanja i ona dolaze s vremenom, iskustvom i edukacijom. Isto tako, važno je i biti svjestan svojih mana i raditi na njihovim poboljšanjima.
Nemojte zanemariti upornost manipulatora, jer on zna da nije pametan i mudar, pa j upornost jedino što ima. Za njih cilj opravdava sredstvo i sve odluke pravdaju kao poslovnom odlukom i tržišnim ponašanjem, a moralnost i etičnost stavljaju po strani jer oni su sami „primjer morala i etike“ koje oni tumače svojim svjetonazorom i interesima. Nažalost, na našem tržištu psihološki manipulatori „prolaze“ jer ljudi nemaju snage niti znanja da im se odupru, pa popuste jer se ne žele uopće dovoditi u vezu s njima. Vrlo često manipulatori, baš na temelju upornosti, dosađivanju i maltretiranju dobiju ono što žele jer se niti jedan normalan čovjek ne želi baviti s njima.
Manipulatore najviše boli vaš uspjeh i činjenica da ste bolji i pametniji od njih. A još ih više boli vaša totalna nezainteresiranost za ono čime se bave. Zato, izbjegavajte ih u velikom luku, nabacite osmijeh od milijun dolara i radite ono u čemu ste dobri, jer ako se oni toliko trude diskreditirati vas, onda stvarno puno vrijedite.
Da li tvrtke bez vizije i misije ipak imaju viziju i misiju?
Posted by sasajurkovic in Tržište rada i HR on 1. December 2009.
Znam da se čini glupo, ali tvrtke koje nemaju viziju i misiju, tvrtke koje naizgled ne znaju kuda idu, ipak sve to imaju. Kako? U takvim tvrtkama sva vizija, misija i strategija vrte se oko samo jedne osobe – vlasnika ili direktora ili predsjednika uprave, uglavnom oko prvog čovjeka koji vodi tvrtku. Za potrebe ovog teksta nazvat ćemo ga Gazda.
U takvim tvrtkama, ovisno o veličini, prisutan je i menadžment i visoki i srednji i ne znam kakav sve ne, ali glavnu riječ vodi Gazda. On je jedini koji zna gdje ide i to je podložno raspoloženju i njegovu tumačenju trenutnog stanja u tvrtki. Nažalost gazda je i usamljen u svojoj tvrtki jer mu se čini da je on jedini koji razumije što treba i nema povjerenja u svoje podređene jer misli da ga oni ne znaju pratiti u njegovoj viziji, da su neiskusni, da nemaju cijelu sliku itd..
A što je sa podređenima? Menadžment u takvim tvrtkama je zapravo fiktivan i u stvarnosti ne donose odluke već sebe i svoje poziicje osiguravaju podilaženje Gazdi i prebacivanjem odgovornosti odlučivanja na njega. Gazdi to i odgovara i ne , jer ponekad mu se čini da su ljudi nekreativni, a ponekad niti ne shvaća da plaća ljude koji nemaju nikakve odgovornosti osim da mu podilaze. On misli da oni rade i preuzima odgovornost za ishod tih odluka.
Ono što se u takvim tvrtkama događa jest da oni najbolji koje treba zadržati, nakon nekog vremena odu jer vide da njihove vapaje da se nešto promijeni blokiraju njihovi nadređeni, odnosno njihove ideje nitko ne sluša i ne provodi. Tim najboljima nije lako voditi ratove unutar kompanije kao i izvan nje i normalno je da pucaju i odlaze u druge tvrtke. Ali nije sve niti u neslušanju najboljih, već ako ti najbolji imaju inicijativu i pokreću stvari, dobiju po prstima jer ne drže se smjernica kompanije i njezine vizije, odnosno ono što Gazda ne razumije, zacijelo nije vizija i misija tvrtke.
Začudili biste se koliko tvrtki ima sa Gazdama na čelu. Takve tvrtke neminovno klize prema provaliji, samo ovisi koliko je Gazda umrežen i koliko ima volje i motivacije za vođenjem organizacije. Kad je bezvoljan i tvrtka brže klizi prema dnu, kad je dobre volje i tvrtka drži glavu iznad vode.
Buđenje tržišta ili …
Posted by sasajurkovic in Tržište rada i HR on 25. November 2009.
Već ptice na grani pjevaju da će 2010. biti teška a tržište zapošljavanja će se oporaviti tek krajem iste. Ali moram primjetiti da se opet nešto pokrenulo ovih dana, tvrtke su počele tražiti ljude… Da li je moguće da u tim tvrtkama vide ono što drugi ne vide ili se radi o fluktuacijama i zamjenama za porodiljne.
Rekao bih od svega pomalo. Iako mi se čini da možemo očekivati baby boom zbog ove krize (jedino te odlazak na komplikacije i porodiljni spašava od otkaza i neredovite plaće), mislim da neki otvaraju nova radna mjesta, ali kao posljedicu inovativnosti i stvaranja novih proizvoda i usluga koje mogu prodavati samo novi ljudi. Možda se tržište može probuditi i prije ako će pslodavci biti inovativni i maknutoi se od postojećih modela poslovanja.
A što se danas traži? Knjigovođe, financijaši, voditelji kontrolinga i sl. se traže k’o ludi. A plaće su im prilično dobre, budući da ih nema previše na tržištu slobodnih. Nakon toga prodaja u svim branšama slijedi u stopu… Moram priznati da se programeri ne traže toliko u zadnje vrijeme. Potražnja je pala na način da ne pronalaze poslove odmah drugi dan nego ipak pričekaju 2 tjedna do nove ponude… Magistri farmacije, arhitekti, liječnici, i dalje ostaju na istom nivou deficitranosti kao i prije.
Ja nisam ekonomski analitičar i ne mogu prodviđati kao i oni (iako su u dijelu predviđanja nezaposlenosti pogriješili), ali moje zapažanje je da se u zadnjih mjesec dana počelo tržište malo buditi i nadam se da bi to mogle biti naznake za nešto značajnije.
HR-ovci/-ovke, probudite se!
Posted by sasajurkovic in Tržište rada i HR on 15. November 2009.
Što se događa sa ljudima koji rade u HR-u u današnje vrijeme?! Velika većina izgleda da su izgubljeni u vremenu i prostoru, a duh na nuli. Takvi ljudi bacaju sjenu na sve one koji žele nešto postići, promijeniti i podići (zaista) HR odjel na nivo strateškog.
Dati ću Vam par savjeta koje mislim da bi Vam koristili, a oni koji se nađu uvrijeđenima, nek se zamisle:
1. Vaš posao nije samo zapošljavanje i edukacija, postoji još nešto što je zapravo HR
2. Istražujete nove tehnologije, budite znatiželjni, propitkujte sve informacije, testirajte ih… Ako je nešto bilo prije 3 godine, sigurno nije takvo sada
3. Tražite više ponuda
4. Najpoznatije i razvikano nije uvijek i najbolje – mislite li da su pelene Pampers, uvijek bolje od npr. onih u DM-u ili Mueleru? E, pa nisu!
5. Razmišljajte o troškovima svojeg odjela, ali i tvrtke. Ako negdje uštedite, prezentirajte to CEO-u da vidi ekonomsko razmišljanje.
6. Razvijajte svoje prodajne vještine. U budućnosti, a već i sada se traže HR-ovci koji su poslovno i ekonomski orijentirani. Nema do HR-a sa iskustvom i npr. MBA titulom….
7. Prestanite se ponašati arogantno i bahato kao da ste nedodirljivi, samo zato što u ovom trenutku imate visoku poziciju i svi Vas nešto trebaju. Situacija se može promijeniti i onda ćete trebati te ljude. Tu ima jedan primjer kad mi je asistentica HR direktorice prišla na jednom eventu i rekla da bi me njezina HR direktorica htjela upoznati (btw., žena je sjedila 20m dalje i nije se udostojila sama prići). Zar je potrebno stvarati takve glupe ograde? Žalosno je da u Hrvatskoj ljudi gledaju ono što radiš, a ne ono što jesi. Da li biste cijenili istu osobu da je spremačica ili direktorica?
8. Ne popuštajte agresivnim osobama i metodama prodaje – pa Vi ste kupac!
Ali, ne mojte misliti da je cijeli HR u zemlji loš. Zaista ima blistavih primjera HR prakse i predivnih ljudi i drago mi je da ih mogu smatrati svojim kolegama, poznanicima i prijateljima. Oni će se prepoznati u prethodnoj rečenici…
Troškovi i uštede u regrutaciji
Posted by sasajurkovic in Tržište rada i HR on 28. October 2009.
Svakim danom sve više čitam o krizi kompanija i nemogućnostoi vraćanja komercijalnih zapisa. Kad sve zbrojim i uzmem u obzir da su budžet HR-a dio te priče, ne mogu a da se ne osvrnem na 2008. i 2009. kad sam obilazio mnoge HR managere oko suradnje sa posao.hr-om i oni su odbili iako su imali niže cijene, jednak odaziv kandidata i doseg oglasa.
Što se dogodilo? Išli su konkurenciji koja je drastično skuplja, ali je jako poznata i razvikana pa onda mora da su oni najbolji. Jr svi žele biti u društvu sa najboljima… I ne mogu ne primjetiti da sve te tvrtke koje su na svoje troškove “pazile” na taj način da su gledali tko je razvikan, a ne tko je povoljniji, sad mole vjerovnike da ih ne blokiraju.
To je samo jedan primjer kojim HR u našoj zemlji potkopava svoj autoritet jer se ponašaju kao pijani grofovi i ne misle na ono što svaki voditelj mora misliti – kontrolu troškova… I sad su tu gdje jesu, ali bitno je da oni i dalje troše sulude sume novaca (čitaj skuplje usluge) na naše konkurente jer su oni poznatiji i jer im daju kino ulaznice za premijere…
Dame i gospodo HR Manageri, ako uistinu želite biti strateški partner Upravi, onda razmišljajte tržišno i ekonomski. Imajte svoj stav i ne dajte da Vas zastraše agresivni prodavači usluga…
Ako se netko nađe uvrijeđen ovim tekstom, mora da sam pogodio u žicu…
Najnoviji komentari