Egzodus radne snage u inozemstvo

Prije ulaska u EU, puno puta su me zvali na gostovanja u razne emisije i tražili komentare o tome što nas čeka kad uđemo u EU, da li ćemo imati egzodus radne snage u inozemstvo. Tada sam tvrdio, a i danas da se to neće dogoditi, bar ne u tom obujmu.

Svi koji imaju veze sa zapošljavanjem u RH sigurno su već sad kontaktirani od velikog broja inozemnih Agencija za zapošljavanje koje žele zaposliti naše radnike iz sfere Zdravstva, njege i ugostiteljstva/hoteljerstva, IT-a. Javljaju se iz Njemačke, Irske, Velike Britanije, Skandinavskih zemalja, Kanade …

Što možemo očekivati? Ne bih rekao da će se dogoditi masovno iseljavanje radne snage u te zemlje, ali to nije niti potrebno da bismo kao zemlja osjetili štetu. Ne znam da li su naši političari i ministar Mrsić, zajedno sa sindikatima svjesni da nas vanjska tržišta rada lagano “kljucaju” privlačeći naše radnike kod sebe. Jedan mjesec 50, drugi 150, treći 100 radnika i malo po malo mi upadamo u probleme.

Dok se mi bavimo brojkom 350.000 nezaposlenih (u ovom kontekstu nije niti bitno koliko ih je), od kojih 30% uopće ne želi raditi, 30% se nikad niti neće zaposliti jer su ili prestari ili nekonkurentni, a ostatak jednostavno nema odgovarajućih poslova koje bi mogli raditi ili nemaju nikakvog iskustva pa ih poslodavci neće. I sad mi razmišljamo i tražimo riješenje kako bar ovih 40% koji imaju i volje i šanse zaposliti se ubacimo na tržište rada, a kadrovi koji su kod nas ionako deficitarni nam odlaze u druge zemlje i problem se kod nas samo povećava.

Zamislite da nam iz djelatnosti turizma i ugostiteljstva ode 1.000 kvalitetnih, iskusnih konobara, recepcionista, barmena, sobarica. Zar stvarno mislite da će tržište to lako kompenzirati sa novih 1.000 s burze? Čisto sumnjam. Možda će i uspjeti popuniti tih 1.000 mjesta, ali sa neiskusnim ljudima. I onda zemlja koja živi od turizma i želi kvalitetu, tim istima nudi amaterizam i neprofesionalnost. Mislite da će opet doći?! O zdravstvu ne moram niti pričati. Liječnika specijalista nam ionako nedostaje, tako da i njih 10 koji odu već tržište osjeti.

Ali naši političari i ljudi koji bi trebali misliti na to ne ragiraju. Po običaju, njihova aktivnost će biti čisto reaktivna, a ne proaktivna kakvu sve ove zemlje koje nam uzimaju danas radnike, imaju. Kad će naše institucije objaviti listu deficitarnih zanimanja koju će javno objaviti u zemljama EU, ali i non-EU, promovirati naše tržište rada i dozvoliti popunjavanje tržišta , npr. Liječnicima iz Rumunjske, Konobarima iz Srbije i sl… Zar je to toliko teško?

Očito je da na našoj burzi nemamo ljude za popunjavanje mnogih deficitarnih zanimanja u zemlji i vrijeme je da prihvatimo činjenicu da su nam useljenici potrebni i da oni neće ugroziti tržište rada u RH već mu pomoći. Toliko se bavimo ZOR-om i prepucavamo hoće li radnik moći dobiti otkaz ovako ili onako, a tvrtke ne mogu naći radnike da bi pokrile tekuće poslovanje, a kamoli širenje poslovanja i dodatne investicije.

O obrazovnom sustavu nema smisla razglabati. Činjenica je da ne prati tržište rada, da je trom i nefleksibilan, pun bogomdanih ljudi koji su se uhljebili po sveučilištima i ne daju šansu napretku. Administracija i procedure su druga priča, jednakog predznaka. Koja sramota može biti da ti fali liječnika specijalista, a dobiti stažiranje je nemoguća misija… Mi sami sebi grizemo rep….

Iskreno, nadam se boljem sutra u kojem će ljudi živjeti, a ne preživljavati i u kojem će ljudi koji su plaćeni da nam to omoguće, zaista i raditi s tim ciljem, a ne misliti na svoje uske interese. Da li će to vrijeme stići?

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *