Odgovornost i moralnost u politici

Danas čitam članak na www.poslovni.hr i padne mi mrak na oči. Sustav za glasovanje su za vrijeme bivše vlade platili 2,5 milijuna kuna…

E sad, možda za nekog političara ili državnog službenika koji nisu bili u prilici pokušati zaraditi 2.5 milijuna kuna, to se čini kao 2,5 kn, ali svakom poduzetniku koji se danas bori na ovom posrnulom tržištu taj novac predstavlja mjesece i mjesece mukotrpnog rada i odricanja. Kad to zaključimo, dolazimo do dva lijepa izraza, za većinu političara  nepoznatu riječ, a to su ODGOVORNOST I MORALNOST. Ako ste već potrošili 2,5 milijuna kuna, što je već van svake pameti, zar niste mogli nešto napraviti kad ste vidjeli da sistem ne radi? Zar dobavljač sustava nema obvezu ispraviti pogreške u nekom garantnom roku? Ali ne, preko toga se prešlo kao da smo kupili neku igračku iz Kine po 2 kn i onda kad se strgala rekli, ‘Ma nema veze, koliko para toliko muzike’.

Već sama ovakva nabava bi trebala alarmirati da je netko u nabavi ove opreme totalno nesposoban ili korumpiran. Da li je itko pitao odgovorne za ovakvu kardinalnu glupost, kako se to dogodilo i što su napravili da riješe probleme sa sistemom koji ne valja? Vjerujem da nitko nije ništa napravio jer to bi značilo da su političari odgovorni za svoje odluke.

Nećemo biti utopisti i uopće pomisliti da će itko iz politike prepoznati vrijednost 2,5 milijuna kuna. Zato bi dao par prijedloga kako poboljšati percepciju vrijednosti novca kod svih u državnom aparatu koji se ponašau neodgovorno (osim što bih svima uveo praćenje radne učinkovitosti):

1. Dva dana u tjednu natjerati ih da rade besplatno na šalteru kao referenti u HZZ-u (da okuse nezaposlenost), da rade jedan tjedan mjesečno kao trgovci u nekom trgovačkom centru, 2 dana mjesečno da odrade sa siromašnima

2. Političke mandate bih ograničio na ukuno 5 godina. Nakon toga morali bi se povući u potpunosti iz politike i zarađivati za život na druge načine. Ako bi htjeli nazad u politiku, morali bi prvo 2 godine raditi sa najsiromašnijima u zemlji ili u Africi…

3. Za odluke koje donose i u kojima oštete državu, gospodarstvo i sl., odgovarali bi svojom imovinom. Znači ako potrošiš 2,5 milijuna kuna, ima da ih vraćaju i tvoji unuci, ako ih ti ne možeš vratiti… Možda bi se malo bolje pazilo…

4. Činovnicima, referentima i odjelima, zapravo svima po hijerarhji ugradio bi u ciljeve da im određeni dio plaće ovisi o uštedama koje naprave u odjelu, upravi i sl…

5. Svaki trošak koji namjeravaju napraviti za stvari koje nisu od iznimne važnosti za zemlju stavljao bi u paralelu sa mogućnostima koje ti novci mogu imati uloženi u nešto drugo, npr. porodiljne naknade, obrazovanje, radna mjesta i sl… Zamislite koliko toga bi se moglo napraviti sa 2,5 milijuna kuna… Da su svakoj ženi poduzetnici dali 30.000 kn, mogli su 83 poduzetnice pomoći u razvoju poslovanja. Da su majkama na porodiljnom povećali naknadu nakon 6 mjeseci za 1.000 kn i to samo 3 mjeseca, mogli su pokriti 833 žene…itd…

Ali naša vlada nije ništa poduzela da sankcionira takvu rastrošnost. Oni su si izdvojili dodatnih 1,2 mil kuna za nabavku novog sustava jer ovaj nije pouzdan… Pa šta to znači ‘nije pouzdan’? Koliko je sati ili dana rada potrebno da se sustav učini pouzadnim? Pa nije to Space shuttle!!! To je običan sistem za brojanje….

I kako da sad još ovih malo preostalih poduzetnika i ljudi koji imaju posao u ovoj zemlji, zažmire na takvo ponašanje, kad ispadamo budale koje uzdržavaju takve ljude? Političari, razvite malo empatije prema svijetu koji vas okružuje. Pročitajte i ovaj tekst, možda vam pomogne…

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *