Ajme koja panika!….

Očito se digla velika prašina oko ovog bloga jer mi telefon cijeli dan zvoni. Upiti od “Zar te nije strah tako nešto napisati?” pa do “konačno da netko progovori” mi stvarno uljepšavaju dan. Ali to i jest problem naše zemlje gdje se nitko ne usudi ukazati na probleme u poslovnom svijetu jer se ne želi zamjeriti nekome ili se boje osude javnosti ili ne znam čega još sve ne… Zato sve ostaje na zakulisnim igrama, kuloarskim pričama, a sloboda izražavanja mišljenja ostaje privilegija saborskih zastupnika i poslovne elite. Upravo zbog takvih stvari, zlonamjerni ljudi koji to prepoznaju, vrlo učinkovito primjenjuju i koriste agresivnost da bi ostvarili svoje ciljeve. A i logično je. Neke stvari nisu vrijedne konflikta. Uzmite u obzir da vjerojatno niste jedini koji tako misle i onda zbrojite sve te ljude koji isto misle, a onda i prihode koje omogućavate zbog linije manjeg otpora… Dobra računica? Tko ne bi poželio takvu strategiju….

Meni uvijek kažu prešuti i igraj pošteno, to je jedino ispravno. Ponekad se i ja zapitam da li je to zaista put ka uspjehu….

A što se tiče mojeg bloga, očito neki zlonamjernici tumače samo dijelove bloga, a ostale dijelove, kao i poantu istoga, preskaču, što im ne zamjeram jer već sam navikao na izvrtanje činjenica.

Kao nadopunu blogu, samo bih savjetovao drage ljude koji danas, vjerojatno cijeli dan sjede za telefonom, zivkaju klijente i plaču da sam ih napao i da ih ne volim i sl… i rade krizni PR, da ne troše energiju na to jer nije kriza. Zar jedan blog može biti tako opasan? Ja vas sve volim i nemojte si kvariti dan i telefonirati u afektu. Ljudi to osjete. Možda bi trebali shvatiti ovaj blog kao besplatan savjet. Malo prospavajte i opet pročitajte blog. Vidjet ćete da je savjet vama, istinska namjera bloga, uz razvoj tržišta rada…

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *