Kontrola=veća učinkovitost?!

Nakon dugo vremena ponovno sam krenuo u pisanje. Nekako nisam imao ili vremena ili volje, ali to je bilo i dobro jer se nakupilo dosta slučajeva, koji su karakteristični za većinu kriznih menadžment stilova. Jedna od najčešćih tema je kontrola.

Načelno se slažem da timovi ne mogu cijelo vrijeme funkcionirati bez određene kontrole. Ja bih to prije nazvao praćenja prolaznog vremena jer kad kažemo kontrola, to djeluje negativno, nepovjerljivo prema ljudima i u njima izaziva inat i nezadovoljstvo. Praćenje prolaznog vremena odaje ipak neko povjerenje u ljude i gleda se kao informiranje o stanju projekta. Ovakav način u ljudima neće izazivati kontraproduktivna ponašanja već će ih, komunicirano na pravi način, motivirati da iznesu sve što se u njihovom radu događa.

Ono što je u ovoj krizi (već nam svima na uši izlazi) specifično jest to da su mnoge kompanije riječ kontrola dovele na jednu potpuno drugu razinu. I onda se čude zašto su im ljudi demotivirani i nepovjerljivi prema svemu što kao kompanija zacrtaju kao strategiju. Zamislite kako biste se osjećali da znate da vam kompanija svakodnevno kontrolira vaše email poruke, gdje surfate, na koje stranice odlazite, što postate na facebooku, Skypeu ili Linkedin-u, čak vas i upozore da to svakodnevno rade… Koju poruku to šalje zaposlenicima tih kompanija i koliko te kompanije misle da imaju lojalnost i angažman svojih ljudi u tim uvijetima? Osobno mislim da su takvi represivni sistemi dobri samo za uništavanje motivacije ljudi jer ljude se ne može potaknuti na rad prijetnjama i kontrolom. Možda mogu raditi više, ali nikad više od onoga što je propisano ugovorom o radu. Također, ljudi će naći način da zaobiđu takva pravila i opet niste ništa dobili sa time. Da li mislite da je to dovoljno da vam kompanija bude uspješna?

Ne očekujem da se itko složi sa ovim mišljenjem jer nije svugdje ista situacija, ali ono što bi trebalo shvatiti jest da je zadovoljan djelatnik najbolji djelatnik, a zadovoljstvo djelatnika postižemo povjerenjem, lijepom riječi, poštovanjem, poticanjem na izvrsnost i slobodom da ispolji svoje kvalitete. Za to vam ne treba novac, nego zdravi razum, a tko to shvati lakše će ploviti kroz ova nemirne gospodaske vode.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *