Kada plaća postaje motivator?

Svjedoci smo mnogih otpuštanja, skraćivanja radnog vremena, prislilnih GO-a i sl. situacija u kojima se ljudi nađu u velikoj dilemi – kako preživjeti. Nije lako kad ti ljudi koji su do prije par mjeseci palili i žarili tržištem, stručnjaci, dođu na kavu i traže da im pomogneš u potrazi za poslom. Čovjek postane svjestan relativnosti uspjeha i moći i koliko je zapravo uspjeh nestalan i nestabilan.

U našoj zemlji još uvijek ima ljudi koji činjenice o relativnosti nisu još svjesni, pa si svojim arogantnim i nepoštenim ponašanjem zatvaraju sve više vrata jer misle da su bogovi jer suna pozicijama na kojima vladaju sudbinama mnogih zaposlenika, ali i dobavljača. Zanimljivo je kako takvi ljudi, koji te do prije godine dana nisu htjeli niti pozvati na kavu, kamoli javiti se na telefon, odjednom (kad dođu u situaciju da traže posao i trebaju pomoć) te zovu i najbolji si im prijatelj. Kao da se ništa nije dogodilo. Za takva ljude imam jednu poruku – pomagati treba kad si u mogućnosti i ne očekivati ništa zauzvrat. Kad tako radiš, onda i kad ti zatrebaš pomoć budi siguran da ćeš je dobiti.

No, da se ja vraim na temu – Kada plaća postaje motivator? Kad imate nekoga tko ima 20.000 neto plaću ili više, plaća ne mora biti prvi motivator. Tu su izazovi, ljudi, napredovanje i sl… Ali što je sa velikom većinom ljudi koji imaju plaću do 5.000 kn i ona kasni ili se ne isplaćuje cjela? Kad vi krenete zadirati u egzstenciju tih ljudi, onda možete zaboraviti sve maslovljeve teorije i seminare. Tada je plaća prvi i jedini motivator jer čovjek mora od nečega živjeti i ako samo misli na to kad će plaća i da li će imati što za jesti, teško je raditi posao i biti motiviran. Ovo se čini vrlo logičnim, ali imate mnoštvo primjera gdje menadžeri ne kriju čuđenje demotivacijom zaposlenika kojima plaća kasni mjesec ili više ili je skresana 30%. Imam osjećaj da u Hrvatskoj imamo cijeli jedan naraštaj takvih menadžera koje je iskvario i otupio vlastiti napredak i novac i koji ne biraju žrtve pri dolasku do cilja. Još žalosnije je kad takve ljude veličaju poslovne škole kao uspješne biznismene. Čujte, oni su zaradili lovu, znači uspješni su…

Ne zaboravljajte one koji vam omogućavaju poziciju menadžera – ne zaboravljajte svoje zaposlenike!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *