Uloga vođe ili šefa ili lidera, whatever…

U zadnjih mjesec dana razgovram sa kolegama od kojih su neki u top, a neki u srednjem menadžmentu i razgovaramo o vođenju ljudi, motivaciji, otkazima i sl…

Neki od zaključaka:

1. Pozicija vođe u kriznim vremenima je samotnjačka

Sve šti si ikad dobro napravio više nema veze i ne pamti se. Ti si jedini koji nema viziju i rješenje za izlazak iz krize. Ti si kriv što je kriza uopće i došla u firmu… Kao da se očekuje da voditelj izvuče krizu na svojim ramenima. Ljudi ne razumiju da svi zajedno trebaju raditi na tome, a u voditelje imati povjerenje da rade najbolje što mogu. Iako je malo vjerojatno da će to razumijeti.

2. Otkaz nikad nije lagan

Ljudi misle da je nekome dati otkaz samo tako i ne shvaćaju da je odluka o tome došla nakon mnogih razmišljanja i pokušaja da se to spriječi. Često i nije odluka menadžera nego direktiva od nadređenih ili vlasnika. I onda kad dođe to vrijeme, opet stvari iz točke 1. uz dodatke da griješiš što si otpustio jednog djelatnika, a ne drugog, da je to povezano sa odnosnom djelatnika prema menadžeru i sl.. Shvatite, menadžer nema luksuz da misli samo na svoje radno mjesto i svoju tablicu potreba. On na leđima ima više ljudi i obitelji. On je filter između očekivanja vlasnika i dioničara i svojih djelatnika. Ako mislite da menadžeri koji imaju puno zaposlenika koje vode mirno spavaju u ovo doba, onda se jako varate. Kritike na ovaj račun  ljudi koji to ne razumije me podsjeća na one koji komentiraju nogometne utakmice i suđenja. Ispada da se svi razumiju u nogomet i da bi bolje vodili repku od izbornika…

3. Vlasnici trebaju više povjerenja dati svojim menadžerima

Većina promjena poslova top menadžera uzrokovana je ili lošim rezultatima do sad ili razilaženjem u mišljenjima kako izaći iz krize, odnosno kako poslovati. Ako ste imali povjerenje u svoj menadžment dok nije bilo krize, a niste im dali otkaz u jeki uste, onda im dajte povjerenje da znaju što rade i pustite ih da rade svoj posao. Uvvođenje dodatnih kontrola i štednja na spajalicama je samo kontraproduktivna.

4. Ako si veseo i nasmijan, nisi si osvjestio krizu ili si neodgovoran

Ovaj argument mi je najbolji od svih. Najčešće ga plasiraju oni koji sami ne znaju kako dići na važnosti svoju funkciju pa tlače ove koji nemaju te komplekse. Pa zar moramo biti u  bedu i namrgođeni da bismo pokazali da nam je stalo i da smo u krizi? Kako će se to odraziti na djelatnike i na njihovu motivaciju? Ljudi nisu ovce i može im se objasniti neke stvari i bez oštrih pogleda i tonova, a osmjeh je zarazan i može povećati motivaciju. 🙂

5. Nedodirljivi šefovi (čitaj kaste)

Najviše mi na živce idu ljudi koji svoju poziciju uzdižu na način da ne komuniciraju sa nikim tko je ispod njihovog “ranga”. Kao da su neki bogovi… Tako sam osobno došao na jedan sastanak u jednu državnu firmu i osobe nije bilo sat vremena (kasnila je) jer ju je iznenada pozvao član uprave, a kad si kod njega, onda ne smiješ nazvati i ostaviti poruku da ćeš kasniti sat vremena. da stvar bude gora, ispriku mi je ta osoba poslala preko svoje tajnice. Kakvu sliku to ostavlja, prosudite sami….

Ima toga još, ali nema smisla sve pisati…

Tagged on: , ,

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *