Ljubaznost i profesionalno ponašanje
Posted by sasajurkovic in Ljudi i okruženje, Tržište rada i HR on 6. February 2013.
Čini mi se da danas mnogi očekuju profesionalno ponašanje od poslovnih partnera, ljudi sa kojima poslovno surađuju i dr.. Ali što je to profesionalno ponašanje iliti odnos? To bi trebao biti odnos poštovanja, međusobnog uvažavanja, tolerancije, ali i iskrenosti. Ali što napraviti kad se vi ponašate na profesionalan način, a sa druge strane imate osobu koja se skriva iza kvazi profesionalnosti a zapravo vas namjerno koči i usporava, odnosno ne dopušta vama da išta dogovorite ili postignete? Da li takvoj osobi reći u lice sve što je ide, stvoriti konfliktnu situaciju, zatvoriti si vrata kod nje ili ništa ne govoriti i pustiti da takva osoba i dalje radi protiv vas.
Osobno sam se uvjerio u par navrata da takve osobe vrlo perfidno to rade, a pod maskom profesionalnosti. Kad im nešto i kažete, onda se uvrijede u smislu kako vi to možete reći njima, optuže vas za neprofesionalno ponašanje i sl… Vrlo perfidno….
Takvo ponašanje me podsjeća na situacije iz života gdje imate nekoga tko maltretira sve, agresivan je i napada vas, a vi šutite i ne želite ništa poduzeti jer, eto nije pristojno, ne želite se svađati i sl..
Smatram da je ignoriranje nepoželjnih ponašanja, bilo u privatnom ili poslovnom svijetu kratkoročno rješenje koje samo daje još poticaja takvoj osobi da i dalje bude takva jer to prolazi. Ako i mislite nešto poduzeti, u poslovnom smislu procijenite par stvari:
1. Koliko vam je važna ta osoba kao klijent, partner ili dr.
Vjerojatnost je da ćete narušiti odnose i da nećete više raditi kao prije jer osoba kojoj ćete se postaviti će samo dobiti dodatan poticaj da vas bojkotira.
2. Koji je omjer snaga između vas i osobe sa kojom ulazite u raspravu
Ako je to netko tko je tržišno jači od vas, ne bih preporučio svađe. Možete imati štete i dalje od firme koju taj čovjek predstavlja. Iako netko tko je visoko na poziciji često neće biti opterećen takvim prizemnim stvarima i uvijek će vam reći iskreno što vas ide bez ego tripova.
3. Ako ste već ušli u raspravu, izbjegnite emocije. Budite britki, objektivni i ne ulazite u osobne rasprave.
Osobe koje se skrivaju iza profesionalnosti, a daleko su od toga najčešće imaju neke komplekse i pokušat će vas navući na tanki led gdje ćete reagirati emotivno i na način koji njima odgovara. Budite objektivni i konkretno recite što vas muči, zašto to mislite i da sa vama tako ne može razgovarati. Vidjet ćete da ćete pokazivanjem zubi i držanjem do sebe i svojeg samopoštovanja postići da će se agresor povući i ispričavati.
Na kraju rasprave, možete odlučiti da li ćete i dalje pokušati raditi sa takvim osobama ili nećete. U svakom slučaju treba imati na umu da daljnjom suradnjom sa takvom osobom možete doživjeti i bolje trenutke u vašoj suradnji, dok izbjegavanjem iste i prebacivanjem komunikacije na nekog drugog možete imati tihog neprijatelja koji će zbog povrijeđenog ega sve učiniti da pokaže kako je on bio u pravu bojkotirajući suradnju sa vama. Naravno, to nije isključivo i ako nastavite suradnju sa takvom osobom….
Tržište rada nakon ulaska u EU
Posted by sasajurkovic in Ljudi i okruženje, Tržište rada i HR on 31. January 2013.
Ovih dana jako se aktualizirala tema ulaska u EU i odljeva mozgova, priljeva jeftine radne snage i propast hrvatskog tržišta rada. Kada čitam tekst na index.hr mogao bi se i zabrinuti, ali ne vjerujem u velike probleme odljeva mozgova i priljeva jeftine radne snage.
Osvrnut ću se na par argumenata koji ljudima dižu paniku:
1. Tržište će nam preplaviti jeftina radna snaga iz Rumunjske koja će sruštit cijenu rada.
Kao prvo, mi nismo poželjna zemlja Rumunjima jer smo užasno skupi, a plaće su neznatno više nego u Rumunjskoj. Zar mislite da će jedan Rumunj doći u Hrvatsku, raditi za minimalac, plaćati stan i imati da nešto novaca pošalje nazad u Rumunjsku? Čisto sumnjam. Da je tako, onda bi i nama Hrvatima ostajalo novaca za štednju.
Drugo, mi smo pomalo ksenofobično društvo gdje radnici iz susjednih zemalja imaju problema u zapošljavanju (ako ima slobodan hrvatski radnik), a kako onda neće Rumunji, koji niti ne znaju hrvatski jezik. Zar mislite da će netko uzeti Rumunja, ako ima Hrvata koji su zainteresirani za isto radno mjesto? Čisto sumnjam.
Treće, mi sami sebi rušimo cijenu rada jer je na burzi toliki broj nezaposlenih koji će uvijek raditi za manje novaca jer su pritisnuti kreditima i neimaštinom. Ne razumijem ljude koji neće raditi za minimalac nego radije ne rade ništa. Očito voda još nije došla do grla. I da, slažem se da je minimalac preniska plaća, ali bar nešto dobiješ. Slična stvar je i sa visokim pozicijama. Uvijek ćete naći menadžera koji će posao obavljati za manje bonusa, manju fiksnu plaću i benefite, a za istu razinu odgovornosti. Tu ne trebamo rumunje…
3. Radnici iz Rumunjske kod nas imaju šansi u djelatnostima koje naši radnici ne žele raditi (poljoprivreda i niže plaćeni poslovi), odnosno u specijaliziranim, deficitarnim poslovima, kao što su liječnici. U svakom slučaju Hrvatska je na dobitku. I ne morate brinuti da će liječnicima pasti plaća jer će nekom Rumunju dati nižu plaću. Niti jedni niti drugo nije istina. Hrvati koji odu raditi u inozemstvo nisu plaćeni manje za posao koji obavljaju zato što je točka usporedbe plaća u Hrvatskoj. U tom slučaju imali bi plaću 5 puta manju od radnika iz te strane zemlje za isti posao. Takve stvari se događaju kad imate tvrtku koja ima podružnicu u Hrvatskoj ili hrvatskoj tvrtki koja radi poslove u inozemstvu. Tada često radnici imaju plaću koja je bliže hrvatskim prilikama nego inozemnim.
4.Iz Hrvatske će se iseliti velik broj kvalitetnih radnika
To mogu i sada! Sve zemlje su otvorene za stručnjake i obrazovane radnike. Naši ljudi odlaze tamo, neki ostaju, drugi se vrate, ali nismo vidjeli egzodus mozgova. Iako moram upozoriti da iskustva iz Mađarske govore da se egzodus može dogoditi nakon 4 ili 5 godina od pristupanja EU, ako se stanje u zemlji ne popravi. Razlog je i taj što se ljudi vremenom upoznaju sa stanjem u EU i benefitima i potaknuti lošim stanjem u vlastitoj zemlji, odluče otići.
Rekao bih da nemamo straha po tržište rada ulaskom u EU jer mi smo sami sebi dovoljni neprijatelji i sami sebe uništavamo. Od političara koji gledaju samo svoje interese, birokracije i nameta koji guše svaku ideju o poduzetništvu i investicijama, do ljudi koji će biti najsretniji ako ne uspiješ u životu jer to će dokazati njihovu tezu da ništa ne valja i da imaju razloga trovati sve oko sebe svojim frustracijama. Moramo se probuditi i pokrenuti. Gdje je nestalo pomaganje bez očekivanja protuusluge? Gdje je nestalo zajedništvo? Gdje je nestao glas naroda za pravdu i pravednost?
Izmjena Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika
Posted by sasajurkovic in Uncategorized on 4. January 2013.
Čitam tekst o prijedlogu izmjena Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika gdje se predlaže povećanje plaća ravnateljima HZMO, HZZO-a i njihovim pomoćnicima i pomoćnicima njihovih pomoćnika i td., i ne mogu se načuditi. OK, kod nekih stvarno poštujem da trebaju povišicu jer zaista i rade svoj posao i pokazuju da ju zaslužuju, a nisu došli po babi i stričevima na pozicije. Neću imenovati niti pozitivne niti negativne primjere, ali oni koji me poznaju, znaju što mislim o njima i neće se naći u negativnoj strani teksta.
Najveća smjehurija mi je kad političari pravdaju povećanja plaća ljudima koje su oni sami postavili po ključu podobnosti, a ne sposobnosti, argumentom da na taj način osiguravaju da će im tvrtke i agencije i sl. voditi stručni ljudi, jer oni neće raditi za 12.000 neto. Ja se slažem sa tim razmišljanjem jer netko tko ima relevantno radno iskustvo, obrazovan je i prošao je nešto u životu, neće raditi za 12 neto. Vjerojatno neće niti za 15. Ali dragi moji, da li to vrijedi i za ljude koji su na te pozicije došli isključivo stranačkom pripadnošću? Pa zar postoji strah da će oni otići iz kompanija i zavoda i agencija koje vode zbog plaće?! Pa ti ljudi su svjesni da jedino stranačkim kadroviranjem mogu imati takve benefite jer u realnom sektoru nemaju šanse. Zar nije logično da će te ljude na poslu zadržati taj argument, a ne povećanje plaća?
Kad bi državna uprava i tvrtke i agencija i šta ti ja znam što sve još postoji, zapošljavali ljude na transparentan i objektivan način, a ne po podobnosti, onda bi svako povećanje plaća imalo smisla i prvi ću to podržati. Političari moraju shvatiti da svoju politiku i planove mogu provoditi jedino sa sposobnim, nestranačkim ljudima kojima su uspjeh u poslu, izazovi i tek na kraju plaća, najvažniji faktori u poslu. Takvi ljudi imaju i mentalni, moralni i etički kapacitet da promjene provedu, da prepoznaju prilike, da prepoznaju dobre projekte i potaknu gospodarstvo. Šta nam vrijedi kad dođeš državnom službeniku ili pomoćniku ministra ili ministru sa super projektom, a on nema mentalni kapacitet da uopće to razumije, a kamoli odobri? A da ne govorim o strahu od novog, “gdje tu ima mene”, i sl. metodama kočenja.
Sa kim god pričam da je iz realnog sektora došao u državni, kaže da si to ne možeš niti zamisliti kolika je razlika i da tu nema nikakvih pomaka. Možda da uvedemo zapošljavanje 1. i 2. linije “menadžmenta” državnih kompanija, agencija i sl., prema ključu javnog (ali zbilja javnog natječaja), uz profesionalce i stručne ljude u komisiji za odabir, onda biste vidjeli kako bi se slika postepeno promijenila. Ovako se svake 4 godine mijenjaju isti ljudi, na pozicije dolaze njihovi “ljudi od povjerenja” kojima onda dignu plaće da ih “zadrže” na tim radnim mjestima, jer eto, ponude za posao tim ljudima pršte sa svih strana…
Političari, morate shvatiti da su ljudi već svjesni da nemate legitimitet pričati o gospodarstvu kad je jedino iskustvo koje imate u politici. Ali to i nije problem jer netko mora znati biti političar. Vaš imidž bi bio bolji da se okružite stručnim ljudima koji nisu pripadnici nikakvih stranaka, pravim profesionalcima koji će svoj posao obavljati savjesno i uspješno. Zar ne shvaćate da uspjeh tih ljudi je i Vaš uspjeh na kraju jer ste ih vi doveli na te pozicije. Takvi ljudi trebaju provoditi i korigirati vaše politike. Vi morate biti u službi njih, a ne obratno. Vi morate omogućiti njima da budu uspješni, a ne obratno.
Gledajući današnje političare, pitam se gdje se izgubila poniznost, skromnost, moralnost, samokritičnost? Kakvu državu želite imati na kraju mandata? Zar ne želite da u posljednjim danima vaših života možete reći “ja sam dao doprinos da drugima bude bolje”?
Čini mi se da se danas samo zavaravate da pomažete ljudima kako bi vam bilo lakše živjeti sa činjenicom da ljudi gladuju i da stanje nije dobro. Volio bih da se mogu izraziti kao Dr. Pavuna u kritikama nelogičnosti naše zemlje, ali taj dio je najbolje poslušati njega.:)
Odgovornost i moralnost u politici
Posted by sasajurkovic in Ljudi i okruženje on 18. December 2012.
Danas čitam članak na www.poslovni.hr i padne mi mrak na oči. Sustav za glasovanje su za vrijeme bivše vlade platili 2,5 milijuna kuna…
E sad, možda za nekog političara ili državnog službenika koji nisu bili u prilici pokušati zaraditi 2.5 milijuna kuna, to se čini kao 2,5 kn, ali svakom poduzetniku koji se danas bori na ovom posrnulom tržištu taj novac predstavlja mjesece i mjesece mukotrpnog rada i odricanja. Kad to zaključimo, dolazimo do dva lijepa izraza, za većinu političara nepoznatu riječ, a to su ODGOVORNOST I MORALNOST. Ako ste već potrošili 2,5 milijuna kuna, što je već van svake pameti, zar niste mogli nešto napraviti kad ste vidjeli da sistem ne radi? Zar dobavljač sustava nema obvezu ispraviti pogreške u nekom garantnom roku? Ali ne, preko toga se prešlo kao da smo kupili neku igračku iz Kine po 2 kn i onda kad se strgala rekli, ‘Ma nema veze, koliko para toliko muzike’.
Već sama ovakva nabava bi trebala alarmirati da je netko u nabavi ove opreme totalno nesposoban ili korumpiran. Da li je itko pitao odgovorne za ovakvu kardinalnu glupost, kako se to dogodilo i što su napravili da riješe probleme sa sistemom koji ne valja? Vjerujem da nitko nije ništa napravio jer to bi značilo da su političari odgovorni za svoje odluke.
Nećemo biti utopisti i uopće pomisliti da će itko iz politike prepoznati vrijednost 2,5 milijuna kuna. Zato bi dao par prijedloga kako poboljšati percepciju vrijednosti novca kod svih u državnom aparatu koji se ponašau neodgovorno (osim što bih svima uveo praćenje radne učinkovitosti):
1. Dva dana u tjednu natjerati ih da rade besplatno na šalteru kao referenti u HZZ-u (da okuse nezaposlenost), da rade jedan tjedan mjesečno kao trgovci u nekom trgovačkom centru, 2 dana mjesečno da odrade sa siromašnima
2. Političke mandate bih ograničio na ukuno 5 godina. Nakon toga morali bi se povući u potpunosti iz politike i zarađivati za život na druge načine. Ako bi htjeli nazad u politiku, morali bi prvo 2 godine raditi sa najsiromašnijima u zemlji ili u Africi…
3. Za odluke koje donose i u kojima oštete državu, gospodarstvo i sl., odgovarali bi svojom imovinom. Znači ako potrošiš 2,5 milijuna kuna, ima da ih vraćaju i tvoji unuci, ako ih ti ne možeš vratiti… Možda bi se malo bolje pazilo…
4. Činovnicima, referentima i odjelima, zapravo svima po hijerarhji ugradio bi u ciljeve da im određeni dio plaće ovisi o uštedama koje naprave u odjelu, upravi i sl…
5. Svaki trošak koji namjeravaju napraviti za stvari koje nisu od iznimne važnosti za zemlju stavljao bi u paralelu sa mogućnostima koje ti novci mogu imati uloženi u nešto drugo, npr. porodiljne naknade, obrazovanje, radna mjesta i sl… Zamislite koliko toga bi se moglo napraviti sa 2,5 milijuna kuna… Da su svakoj ženi poduzetnici dali 30.000 kn, mogli su 83 poduzetnice pomoći u razvoju poslovanja. Da su majkama na porodiljnom povećali naknadu nakon 6 mjeseci za 1.000 kn i to samo 3 mjeseca, mogli su pokriti 833 žene…itd…
Ali naša vlada nije ništa poduzela da sankcionira takvu rastrošnost. Oni su si izdvojili dodatnih 1,2 mil kuna za nabavku novog sustava jer ovaj nije pouzdan… Pa šta to znači ‘nije pouzdan’? Koliko je sati ili dana rada potrebno da se sustav učini pouzadnim? Pa nije to Space shuttle!!! To je običan sistem za brojanje….
I kako da sad još ovih malo preostalih poduzetnika i ljudi koji imaju posao u ovoj zemlji, zažmire na takvo ponašanje, kad ispadamo budale koje uzdržavaju takve ljude? Političari, razvite malo empatije prema svijetu koji vas okružuje. Pročitajte i ovaj tekst, možda vam pomogne…
Teorija ‘terarija’ i saga koja nema kraja
Posted by sasajurkovic in Ljudi i okruženje, Tržište rada i HR on 16. December 2012.
Kao što sam predvidio u prijašnjim blogovima na temu pritisaka koje neki klijenti doživljavaju, priča se okrenula (ili su neki tako uvjereni) taktikom sažaljenja iliti ‘Pa kako možeš tako nešto reći javno?’ OK. možda to i prođe kod nekih, ali tržište zna što je bilo i kako je bilo, a bogami i ja. Izjave tipa ‘maknuli smo se od prijašnjih strategija, to je iza nas i sl. ne vjerujem jer nisam se svojim očima i ušima uvjerio u to’. Uvijek se zadivim kako se činjenice mogu izvrnuti. To je kao da netko šeće ulicom i lopov ga prebije, a onda ljudi okrive jadnog čovjeka što je šetao ulicom, a ne lopova koji je problem priče. Za to je potrebno veliko iskustvo u prepoznavanju psihologije mase. Već sam naglasio da u tome i jest problem što nitko ne želi javno ukazati na loše stvari već se sve skriva iza kulisa, a oni koje neću spominjati upravo u takvom okruženju cvjetaju – okruženje gdje nitko ne reagira i sve se čeka neka viša sila da uvede pravednost. No sad je vrijeme da saga o certifikatima i pritiscima prestane. Ne vidim smisao u sad već besmislenom debatiranju da li je to istina ili nije. Pa normalno je da ćejedna strana reći da to nije istina, a druga da jest (i svi ćemo imati izjave klijenata koje potvrđuju vlastita stajališta). Žalosno je samo da su klijenti aktivno uvučeni u ovu debatu kako bi ispalo da ste, eto, jadni napadnuti bez ikakvog razloga…
Ono što me jučer užasnulo nakon razgovora sa kolegom iz konkurencije je kad je spomenuo jednu izjavu: “Svi smo mi u terariju… Sve se vidi”. Pa, dragi moj kolega, ti se možeš smatrati da radiš u terariju, ali ja nisam tamo sa tobom, a sigurno niti ljudi koji rade sa mnom i surađuju sa mnom. Ako je ovo tržište terarij, da li to znači da su vaši i naši klijenti gmazovi, kukci ili vodozemci (vidi terarij (lat.), posuda u kojoj se uzgajaju gmazovi i vodozemci; oponaša prirodni okoliš tih životinja.)?! Ovu izjavu sam već čuo od osobe koja je vašu strategiju postavila prije 8 godina…
Ako si primjetio moj uzrujani izraz lica kad si to spomenuo (a procjenio da je to moj kompleks prema tvojem i mojem bivšem šefu), razlog uzrujanosti je bila upravo tvoja izjava o terariju. Moje tržište i okolina nisu terarij nego tržište rada i ljudski resursi (možda bi trebao proći edukaciju o tome). Moji kolege, klijenti, poslovni partneri i prijatelji nisu u tvojem terariju i nisu gmazovi, kukci ili vodozemci. Ako ti svoje smatraš takvima, neka ti bude. Možda bi se trebao ugledati na svojeg kolegu E.F. koji je odmjeren, pošten, čovjek od integriteta, nepovodljiv za ideologijama, osoba koju ću uvijek iznimno cijeniti i kao čovjeka i kolegu.
I da, sa posao.hr ne rade samo tvrtke koje nikome ne plaćaju, kao što tvrdiš na sastancima. Kao, vjerujem, i sa Vama, sa posao.hr rade eminentne i poštene tvrtke i stručni ljudi koji, niti zaslužuju takve epitete niti su dio terarija u koji nas želiš staviti.
Radujem se našim budućim debatama i razgovorima u normalnom tonu, a ne uvredama i agresiji. Da si ostao do kraja razgovarati, a ne živčano otišao, možda ja ne bi trebao pisati ovaj blog sada (siguran sam da ga vjerno pratiš). Mogli smo sjesti za isti stol, popiti čašu vina i nazdraviti tržištu rada i svim klijentima. 
Izjave i stavovi izrečeni u ovom blogu isključivo su autorsko djelo vlasnika bloga i ne predstavljaju stajališta i mišljenja pravnih osoba koje vlasnik bloga zastupa
Ajme koja panika!….
Posted by sasajurkovic in Ljudi i okruženje, Tržište rada i HR, Uncategorized on 13. December 2012.
Očito se digla velika prašina oko ovog bloga jer mi telefon cijeli dan zvoni. Upiti od “Zar te nije strah tako nešto napisati?” pa do “konačno da netko progovori” mi stvarno uljepšavaju dan. Ali to i jest problem naše zemlje gdje se nitko ne usudi ukazati na probleme u poslovnom svijetu jer se ne želi zamjeriti nekome ili se boje osude javnosti ili ne znam čega još sve ne… Zato sve ostaje na zakulisnim igrama, kuloarskim pričama, a sloboda izražavanja mišljenja ostaje privilegija saborskih zastupnika i poslovne elite. Upravo zbog takvih stvari, zlonamjerni ljudi koji to prepoznaju, vrlo učinkovito primjenjuju i koriste agresivnost da bi ostvarili svoje ciljeve. A i logično je. Neke stvari nisu vrijedne konflikta. Uzmite u obzir da vjerojatno niste jedini koji tako misle i onda zbrojite sve te ljude koji isto misle, a onda i prihode koje omogućavate zbog linije manjeg otpora… Dobra računica? Tko ne bi poželio takvu strategiju….
Meni uvijek kažu prešuti i igraj pošteno, to je jedino ispravno. Ponekad se i ja zapitam da li je to zaista put ka uspjehu….
A što se tiče mojeg bloga, očito neki zlonamjernici tumače samo dijelove bloga, a ostale dijelove, kao i poantu istoga, preskaču, što im ne zamjeram jer već sam navikao na izvrtanje činjenica.
Kao nadopunu blogu, samo bih savjetovao drage ljude koji danas, vjerojatno cijeli dan sjede za telefonom, zivkaju klijente i plaču da sam ih napao i da ih ne volim i sl… i rade krizni PR, da ne troše energiju na to jer nije kriza. Zar jedan blog može biti tako opasan? Ja vas sve volim i nemojte si kvariti dan i telefonirati u afektu. Ljudi to osjete. Možda bi trebali shvatiti ovaj blog kao besplatan savjet. Malo prospavajte i opet pročitajte blog. Vidjet ćete da je savjet vama, istinska namjera bloga, uz razvoj tržišta rada…
Certifikat Poslodavac partner i sloboda poslovanja
Posted by sasajurkovic in management, Tržište rada i HR on 29. November 2012.
Potaknut nedavnim događanjima oko ovog tzv. certifikata za izvrsnost u upravljanju ljudskim resursima, moram reći da sam iznenađen na što sve tvrtke koje dobiju taj papir pristaju i kako olako odbacuju slobodu izbora.
Prije svega, neću ulaziti u relevantnost certifikata jer ista je u očima pojedinaca uvijek drugačija. Osvrnuti ću se na jedan detalj koji me jako neugodno iznenađuje, a to je uvjetovanje tvrtkama koje dobiju certifikat da se oglašavaju samo na mojposao.net.
Ako gledamo da je Selectio (očito misle da su najrelevantnija institucija za ljudske resurse u zemlji, a i šire) davatelj certifikata i da taj certifikat podrazumijeva da tvrtke koje ga dobiju gaje izvrsnost u odnosima prema partnerima i tržištu, ne samo zaposlenicima, onda kako objasniti takvo ograničavanje na samo jednog dobavljača na tržištu rada. Znamo da su danas i posao.hr i mojposao.net nezaobilazni kanali za svakog tražitelja posla, onda kakav je to certifikat koji potiče monopolističko ponašanje i ograničavanje slobode izbora na samo jednog (najčešće skupljeg) dobavljača. Da li to govori nešto i o onome tko certifikat izdaje i o onom tko pristaje na takve uvjete kad certifikat dobije?
Osobno sam uvjerenja, a i protuzakonito je nekome uvjetovati bilo kakve ekskluzive i možda je ovaj certifikat odličan alat za tako nešto, ali nije mi jasno poslovno razmišljanje ljudi koji na takve uvjete pristaju. Takve tvrtke ne smatram poslodavcima partnerima i taj certifikat im može koristiti samo da se hvale pred svojim upravama. Ovaj certifikat bi trebao poticati etičnost i slobodu poslovanja i izbora, a kako onda objasniti takvo ponašanje tvrke koja certificira neku izvrsnost. Koliko je etično da tvrtka koja ima taj certifikat se mora opravdavati ljudima iz projekta “Poslodavac partner” ako slučajno, ne daj bože, objavi natječaj na posao.hr? Je li izvrsnost takav model poslovanja? Ako je, onda se brinem za budućnost ovog tržišta, a i za sve tvrtke koje uđu u proces certificiranja. Isto tako, nije mi jasno kako neke od eminentnih tvrtki nisu u stanju odgovoriti na takve ucjene koje im se nakon certifikata plasiraju.
Ali nije sve tako crno. Ima tvrtki koje su nositelji tog certifikata i razmišljaju poslovno pa su otvorene za sve opcije na tržištu koje im nude rješenje njihovih problema uz najmanje troškove i najveći benefit. Takve tvrtke pohvaljujem jer pokazuju da i HR, kao partner mora razmišljati poslovno, biti odgovoran za financijske rezultate tvrtke i imati otvorene horizonte prema zbivanjima na tržištu. Također, da ne bi netko ovo protumačio kao neki moj jal ili ogorčenost ili sl… Ja iznimno cijenim većinu certifikatora u tom projektu jer smatram da su vrhunski stručnjaci sa kojima mi je uvijek čast raditi i komunicirati. Oni su jedini koji tom projektu trenutno daju značaj. Možda bi se i ti ljudi (koji su većina vrhunski stručnjaci) trebali zapitati je li u redu cijeli proces koji se odvija nakon što oni obave svoj posao (naprave evaluaciju i odobre certifikat) i trebaju li njihova imena služiti ograničavanju poštene tržišne utakmice te monopolističkog ponašanja.
I na kraju, čestitam svim dobitnicima Certifikata Poslodavac Partner i nadam se da će ih certifikat i moj blog potaknuti da budu još bolji u svojem poslu i da gledaju otvoreno na tržište i sve benefite koje im sloboda izbora nudi.
*Ovaj blog iznosi isključivo stajalište vlasnika i ne odražava stajališta pravnih osoba koje zastupa
Stanje na tržištu
Posted by sasajurkovic in Tržište rada i HR on 24. August 2012.
Ovih dana nabacujemo se sa brojevima od preko 300.000 nezaposlenih i rastom te brojke. Prvi puta da je rast nezaposlenosti zabilježen i u sezoni, koja je tu da osigura obrnuti trend. Sve nam to govori da je stanje u državi sve gore i da će brojka dostići i više od 350.000 nezaposlenih. Kako pitate se?
Mislim da nam ovdje ne treba neka matematička formula kojom bih se pravio važan i dodavao si titule analitičar tržišta rada i sl. Dovoljno je pogledati što naša vlada radi, popričati sa ljudima koji sa vladom komuniciraju te sa ljudima na koje te vladine odluke utječu.
Istina je da naši vladajući nikoga ne slušaju (bar ne one koji imaju mozga u glavi). Žao mi je i nekih savjetnika ministara koji su na te funkcije došli iz biznisa pa razumiju kako se svijet okreće jer oni su manjina koja ne može promijeniti birokratsku većinu.
Činjenica je da se zakoni i pravilnici donose bez spoznaje kako će utjecati na tržište. Taj dio se prepušta sudbini.
Činjenica je i da, čak i kad znaju da je uredba koju će donijeti kriva (jer im svi to govore), oni i dalje nastavljaju prema svome. Naravno da ne razmišljaju koliko troškova i štete naprave gospodarstvu, ali kad im konačno dođe iz dup..ta u glavu već je prošlo previše vremena/štete.
Činjenica je da država ne pazi na troškove. Što je to par stotina tisuća ili milijun kuna kad barataš sa budžetom od par milijardi… Tu mi je najbolja bila izjava jednog direktora jedne državne agencije koji je zakupio urede u najnovijem poslovnom tornju i plaća to 10.000 eur/mjesec, koji je rekao da preseljenjem ne plaća ništa više nego je plaćao do sad. Pa dobro, zar nisi mogao naći jeftiniji prostor i uštedjeti koju kunu, a ne razmišljati – ‘imam budžet i moram ga potrošiti jer bi sljedeće godine mogao dobiti manje’. A da ne kažem da je moguće i da je one stare prostore preplatio?
Uglavnom, pripremite se za tešku jesen jer gdje god dođem, sa kim god pričam, većina se pripremaju za restrukturiranja (čitaj otpuštanja).
Regionalna uloga HR Managera
Posted by sasajurkovic in Tržište rada i HR on 24. August 2012.
Ovaj post je namijenjen svim HR-ovkama i HR-ovcima koji su u posljednje vrijeme od Uprava dobili regionalna zaduženja iliti brigu za HR u više zemalja naše regije. Vjerujem da ste već svi ludi od posla koji vam je ‘natovaren’ ovom uštedom koju je tvrtka dobila, ali vjerujte da je tako u većini ‘internacionalki’.
Oni koji još razmišljaju o prihvaćanju te uloge (ako imaju izbora), važno je da znate par zajedničkih stvari koje svi dožive:
1. tjedno ste 3 dana izvan RH, a kad se vratite ostatak tjedna ste zatrpani poslovima iz zemlje
2. zaboravite 8 satno vrijeme
3. zaboravite strateško promišljanje (osim u iznimnim slučajevima)
4. privatni život stavite u mirovanje
Inače, ako razmišljate da to nije za vas i da ćete dati otkaz i promijeniti radnu okolinu, možete birati između tvrtki u kojima HR radi na otpuštanju iliti restrukturiranju i onih u kojima se ukida HR kao funkcija. U jako malom broju firmi koje odoljevaju krizi i u kojima je HR još uvijek razvojno orijentiran, teže ćete naći mjesta jer su već zauzeta ljudima koji su imali sreće i znanja da su im tvrtke takve.
Na kraju, ostaje mi samo da vam poželim da izdržite još koju godinu jer trava u ovim vremenima nije zelenija u drugom drvorištu.
Volontiranje mladih bez iskustva
Posted by sasajurkovic in Ljudi i okruženje, Tržište rada i HR on 13. April 2012.
Dosta se prašine diže oko novog zakona koji ministar Mrsić proklamira, o stručnom usavršavanju mladih za 1600 kn. Gledam reakcije mladih s dvije strane – jedni kategorički odbijaju jer poistovjećuju taj zakon sa robovlasništvom, a drugi jedva čekaju šansu da dobiju bilo kakav posao i mogućnost da se dokažu i zadrže posao nakon godine dana ‘prakse’.
Osobno, shvaćam i jedne i druge te se priklanjam ovim drugima koji nisu protiv toga. Uzmite u obzir da smo od početka krize izgubili preko 100.000 radnih mjesta. Vratiti to, uz sve probleme koje imamo, nije lako. Ne možemo očekivati da će se cijelo tržište doživjeti bum u mjesec dana, a šteta mu je bila rađena godinama, čak i prije krize. Zato moram reći da ideja ministra i nije tako loša jer u vrijeme kad nema radnih mjesta, daje mogućnost mladima (koji bi trebali nositi gospodarstvo u budućnosti) da stječu iskustvo i dobiju šansu za dokazivanje i mogući ostanak na poslu. Sad ionako nemaju prihode niti su zaposleni. Pa što onda imaju za izgubiti?!
Neki komentiraju da će poslodavci izrabljivati te mlade ljude i davati im neke beskorisne poslove. Svatko tko je počeo od nule zna da se razumijevanje poslovanja najbolje stječe ako si i sam bio dio procesa od početka do kraja. Tko od nas nije u svojim počecima bio nečiji vozač, dostavljač, ‘potrčko’, sve u svrhu da naučiš nešto i dobiješ iskustvo. Imam dojam kao da ljudi očekuju da će im prvi posao biti super plaćen, na super odgovornom radnom mjestu i da će odmah biti neki voditelji, a ako tako ne bude, onda neće niti pokušati raditi. To što netko ima diplomu faksa ne znači ništa i ne garantira ništa, ako niste realni u svojim očekivanjima i nemate radne navike. Imam osjećaj da neki ljudi misle ako imaju diplomu da moraju raditi samo poslove dostojne te diplome. Mislim da će se takvi ljudi još načekati prije nego nađu adekvatan posao. Naravno, ne govorim da netko tko ima magisterij mora raditi kao čistačica, ako ga život nije toliko pritisnuo…
Ali da ne bi bilo sve tako pozitivno u Mrsićevom zakonu, imam i bojazni. Poznavajući naš mentalitet, a to je da ne može zakonodavac izmisliti zakon koji naš narod ne može zaobići ili naći mu rupe, bojim se da bi ovim zakonom moglo doći do fluktuacija radne snage, odnosno izmjena u firmama, gdje će postojeći zaposlenici biti zamijenjeni jeftinim pripravnicima. To se vrlo lako može dogoditi u firmama koje imaju upravljanje radnim učinkom i koje otkaze mogu davati ljudima zbog loših rezultata. Budući da većina tvrtki ima lošije rezultate, a ne otpušta postojeće ljude jer znaju da nije do njih, ovaj zakon bi ih mogao potaknuti da to ipak učine jer smanjuju troškove, a dobiju ljude koji su možda i motiviraniji i svježiji od postojećih…
Čak i to bi bilo OK, da je na tržištu dovoljno radnih mjesta iliti poslova. U tom slučaju bi ljudi našli drugi posao. Ali u stanju kakvo je to bi bilo vrlo loše.
Uglavnom, i ovo rješenje je bolje od nikakvog te treba gledati dugoročno na razvoj tržišta.
Najnoviji komentari